Zoran Stevanović, policijski službenik PU Pirot, nije ni slutio da će u toku angažovanja na obezbjeđivanju manifestacije i održavanju javnog reda i mira u Beogradu kod Brankovog mosta, pomoći jednoj porodilji da na svijet donese novi život. Osim hrabrosti, na djelu ovaj policajac pokazao je i veliko srce. Ovako je izgledala cijela situacija i heroji na djelu.
Kako svjedoči Zoran, u noći sa 15. na 16. septembar, on je sa još šest pripadnika IJP PU Pirot bio na radnom zadatku. Oko 5 časova ujutru, 16. septembra, na uglu raskrsnice ulica ispod Brankovog mosta čuli su zapomaganje. Kada su dotrčali vidjeli su da je u pitanju ženska osoba koja leži na trotoaru i čiji je porođaj u toku. Policijski službenici Miloš Petrović i Saša Trifunov su istog momenta obezbijedili lice mjesta kako bi osigurali bezbjednost porodilje i pozivali hitnu pomoć.
– Ja sam u tom momentu prišao i vidio da se tek rođena beba umotala u pupčanu vrpcu uslijed čega su prestali vitalni znaci. Prihvatio sam bebu, odmotao joj pupčanu vrpcu, nakon čega je opet zaplakala. Ubrzo je stigla i hitna pomoć koja je zbrinula novorođenče i majku – priča Zoran.
Kako kaže, i sam je otac dva sina i bez razmišljanja prišao je u pomoć bebi i porodilji.
– Kada se beba rodila i poslije uspješnog završetka bio sam ponosan što sam pomogao jednom malom biću da nastavi svoj život – kaže Zoran.
Dodaje da nije ostao u kontaktu sa porodiljom, ali da se nada da će beba izrastati kao dobar, častan i plemenit čovjek.
Zoranove kolege, Saša Trifunović i Miloš Petrović, takođe su bili prisutni tokom porođaja i kako kažu nije im bilo svejedno jer je beba zapela za pupčanu vrpcu i postojala je bojazni da će je prekinuti.
– U toku te noći obezbjeđivali smo objekat u kome se održavala Prajd žurka. Pošto se sve završilo dobro, sjeli smo u vozilo da malo odmorimo. Na 15metara iza našeg vozila, na trotoaru, čuli smo ženu da zapomaže. Protrčali smo i vidjeli ženu kako leži, a pored nje bebicu koja je bila povezana sa majkom pupčanom vrpcom. Čuo se i plač bebe. Telefonom smo pozvali Hitnu pomoć. U međuvremenu je beba svojom nogom zapela u pupčanu vrpcu pa je postojala bojazan da možda može da je prekine, pa je Stevanović Zoran rukom razmotao istu – prepričava Saša.
Dodaje da im nije bilo svejedno jer se nikada nisu susretali sa tim.
– Jedino mi je bilo bitno da sve vrijeme čujem plač bebe i molio sam Boga da joj se ništa ne desi. Predlagao sam kolegama, da kupimo buket cvijeća i odemo do bolnice i iznenadimo majku, ali zbog sledećih zadataka nismo bili u mogućnosti. Nismo bili u kontaktu sa njom, a od ekipe Hitne pomoći smo čuli da porodilja i beba idu u Višegradsku i to je bilo to – priča Saša.
Kako dodaje Miloš, u prvom momentu nisu ni bili svjesni šta se dogodilo.
– Tokom dosadašnje službe u policiji doživio sam i nagledao sam se svega i svačega, ali ovako nešto je na meni ostavilo takav utisak, da ću ga pamtiti do kraja života, ali sam siguran da kad bih ponovo morao ovako da postupim, iako uopšte nije bilo naivno, uradio bih to bez oklijevanja i razmišljanja – kaže Miloš.
On naglašava da je ljudski život nešto što je kod njega na prvom mjestu tokom obavljanja poslova u policiji, piše Telegraf.
– Na kraju želim samo da kažem da mi je drago što se sve dobro završilo, čestitam majci i bebi. Dječak je u pitanju. Veliki su borci, jer za onako nešto je stvarno trebalo imati snage. Želim im dug i srećan život – rekao je Miloš.
Ova tri plemenita policajca, tri heroja, pokazala su odvažnost i smjelost i u situaciji u kojoj se do tada nikada nisu našli i pomogli da ovaj svijet bude bogatiji za jednog dječaka.
