Poremećaj autističnog spektra jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja. U većini slučajeva osoba dobije dijagnozu autizma u djetinjstvu, obično nakon četvrte godine života. Međutim, neki odrasli žive s nedijagnostfikovanim autizmom, čak i oni s težim simptomima.
Postoje neke sličnosti između autizma i nekih drugih poremećaja, uključujući hiperaktivni poremećaj deficita pažnje (ADHD).
Postavljanje dijagnoze čak i kasnije u životu može biti korisno iz više razloga, ali posebno zato što ljudima može pružiti bolji pristup uslugama i podršci.
Simptomi
Autističnim osobama uspostavljanje društvenih interakcija predstavlja izazov. Mogu imati teškoće u odnosima kao i u razumijevanju tuđih emocija. Također mogu imati nefleksibilne misaone obrasce i ponašanje, pa često izvode ponavljajuće radnje. Odrasli s blagim simptomima autizma često nikada ne dobiju dijagnozu, piše Medical News Today.
Uobičajeni znakovi i simptomi autizma kod odraslih mogu uključivati:
- nespretnost
- poteškoće u vođenju razgovora
- poteškoće u uspostavljanju ili održavanju bliskih prijateljstava
- nelagoda tokom kontakta očima
- teškoće u kontrolisanju emocija
- snažan interes za jednu određenu temu
- česti monolozi o istoj temi ili predmetima
- preosjetljivost na zvukove ili mirise koji, čini se, ne smetaju drugima
- nehotični zvukovi, kao što je ponavljano čišćenje grla
- teže razumijevanje sarkazma
- zainteresovan samo za nekoliko aktivnosti
- sklonost “samačkim” aktivnostima
- problemi s prepoznavanjem emocija drugih
- problemi s razumijevanjem izraza lica i govora tijela
- oslanjanje na svakodnevne rutine i poteškoće ako se ta rutina naruši
- ponavljajuća ponašanja
- superiorne sposobnosti u matematici i srodnim disciplinama (u nekim slučajevima)
- potreba da se predmeti slažu po određenom redoslijedu.
Ženama se teže postavlja dijagnoza
Autistične osobe obično nemaju sve gore navedene znakove i simptome, a mogu imati i druge koji nisu na spisku.
Znakovi i simptomi razlikuju se od osobe do osobe.
Takođe, simptomi se mogu razlikovati između muškaraca i žena. Žene s autizmom mogu se bolje snalaziti u socijalnim situacijama od muškaraca s autizmom.
Kao rezultat toga, dijagnostifikovanje autizma kod žena može biti izazovnije.
Prema nekim istraživanjima, osobe s autizmom češće pate i od drugih stanja poput anksioznosti ili depresije u odnosu na opštu populaciju.
