„Prvo što primijetimo svi na ulici da vidimo sportaše koji se nalaze šetaju ovde borave u hotelu, što je samo po sebi motivacija“. 

„Osjeti se, bolan , eto mene tu čuje se sve, baš fino“. 

„Sve se primijeti, drukčije je, veselije sve. Najdraže mi je da ga gledam, da posmatram kako izgleda“, kažu nam Dobojlije 

Zadovoljne Dobojlije, ali i ugostitelji. Posla je više, vremena za predah nemaju. 

 “Naravo da ima gužve, stigne se sve poslužiti, sve u redu i drago nam je što je kod nas. Ima, ima, ogromna razlika, ogromna razlika, da se primijetiti“, navodi konobar Nebojša Šakota.

Igrači, treneri, osoblje, svi su dobri gosti, kažu ugostitelji. Simpatičan grad, dobri domaćini, uzvraćaju gosti. 

 “Osjećamo ovo kao neki naš da kažem drugi dom, rukometni, uvijek smo lijepo primljeni, uvijek dobojska publika najvija za Vojvodinu i uvijek je sjajan turnir“, ističe Boris Rojević, trener RK Vojvodina .

Ovacije za Vojvodinu , ali i za Dobojliju u dresu Celja. Nebojša Bojić sa 15 je debitovao na turniru, a sugrađani prate  njegov rad. Posebno mu je drago što je voljen u svom gradu

“Kada srećem ljude po gradu pozdravimo se ispričamo malo, to mi je veoma drago, da me primjete, moji ljudi iz mog grada da me pozdravljaju i da me vole“, kaže Nebojša Bojić, golman Celja.

Prvak Afrike i dva učesnika Lige šampiona ove godine su u Doboju. Organizatori nastoje da održe kvalitet, ali 80-te su ipak zlatno doba. Oni najiskusniji pamte kako je to izgledalo i prije nekoliko decenija.

Vojislav Rađa, rukometni radnik, 

“Kad je turnir ubjedljivo po kvalitetu prevazilazio sve druge rukometne manifstacije u Evropi, tad je ušao u kalendar EHF IHF a ovdje u nekom novijem periodu 2009. 2010. kad su bili Siuda Real Monpelje, Barselona“, prisjeća se  Vojislav Rađa, rukometni radnik.

Ovogodišnji, 53.  praznik rukometa traje do subote. Tada će dvije najbolje od osam ekipa igrati finale. Tradicionalno tada je i stadion najpuniji a u gradu najveća gužva.