Italijanski fudbaler Danijele De Rosi emotivno se oprostio od Rome i navijača s Olimpika nakon utakmice posljednjeg kola Serije A protiv Parme.
Pobjeda 2:1 protiv Parme bio je 616. meč za De Rosija u dresu Rome, a njegov odlazak, nakon što je Frančesko Toti 2017. godine okačio kopačke o klin, označava i kraj jedne ere u rimskom klubu satkane od nemjerljive lojalnosti te ogromne i bezuslovne ljubavi jednog igrača prema klubu.
Odlazak De Rosija, kapitena Rome i još uvijek jednog od najboljih veznih igrača u Seriji A, samo je još jedan indikator katastrofalne politike ovog kluba koji je za samo jedan prijelazni rok, odnosno tokom ljeta 2018. godine, uspio u potpunosti uništiti ekipu koja je samo dva mjeseca ranije senzacionalno stigla do polufinala Lige šampiona. Rezultat takvih odluka zvaničnika Rome jeste najneuspješnija sezona za Vučicu u posljednjih deset godina s obzirom na to da neće igrati Ligu šampiona, a klub će napustiti i još neki važni igrači i pitanje je kakva budućnost očekuje rimski klub.
Kada je pričao o svom odlasku iz Rome, De Rosi je bio vrlo emotivan, a najbolji pokazatelj o kakvom karakteru se radi i koliko ljubavi osjeća prema ovom klubu jeste izjava da će s navijačima u budućnosti ići na gostujuće utakmice.
"Roma i ja smo birali jedno drugo. Ima mnogo ljubavi među nama sada, a sigurno će biti i u budućnosti, čak i ako bude u drugom obliku. Nemojte se kladiti da me nećete vidjeti među navijačima na gostujućim utakmicama dok jedem sendvič, pijem pivo i navijam sa svojim prijateljima. Kada se osvrnem unazad, promijenio bih neke određene trenutke, no, sve u svemu, ne bih promijenio ništa kada je riječ o lojalnosti ovom timu. Da imam magični štapić, dodao bih nekoliko trofeja", rekao je iskusni veznjak.
Zvaničnici Rome nakon odluke da De Rosiju ne produže ugovor odmah su mu ponudili neku od direktorskih funckija, ali Italijan smatra da još uvijek nije vrijeme da okači kopačke o klin te da se osjeća još uvijek spremnim za igranje.
"Shvatio sam da će klub donijeti odluku o meni. Imam gotovo 36 godina i znam kakav je fudbal, ali nisam želio ometati našu trku za Evropom. Hvala direktorima na njihovoj ponudi, poštujem je i cijenim, ali ja se još uvijek osjećam kao igrač. Nisam smatrao da odluka treba biti samo moja, klub postoji za takve odluke uz trenere. Neko mora donijeti konačnu odluku", kazao je ranije De Rosi.
Brojni evropski i svjetski mediji pišu o tome da će De Rosi, ukoliko odluči nastaviti karijeru, sigurno napustiti Italiju te da bi karijeru trebao nastaviti u dalekoj Argentini gdje mu je želja obući dres Boka Juniorsa. Emotivac, borac i igrač kakav jeste, zaslužio je doživjeti unikatnu atmosferu koju pruža argentinski fudbal.
Kada je u 80. minuti utakmice protiv Parme Klaudio Ranijeri odlučio izvesti De Rosija iz igre, čitav Olimpiko ustao je na noge i uz velike ovacije, aplauz i pjesmu pozdravio je još jednog rimskog sina i ispratio možda i posljednji simbol bezuslovne lojalnosti i ljubavi koju jedan igrač može osjećati prema klubu.
El homenaje en #Roma a Daniele De Rossi:pic.twitter.com/EqsnrzoGG1
— Mario Gago Huerta (@gago_mario) 26. svibnja 2019.
