Prije svega, tim Dejana Radonjića nije bio u stanju da brani svoj reket, što je bila posljedica dvije (ili tri) stvari - Ognjen Kuzmić je već u prvih 45 sekundi susreta zaradio dvije lične greške, a bio je jedini koji je mogao da parira visokom Folu koji je nakon njegovog izlaska nastavio da dominira.

Strateg španskog tima je jasno uvideo da Zvezda ne može da se nosi sa njegovim teškašima, poslao na teren i Džekirija, tako da je razlika, zasnovana upravo na centrima, samo rasla do rekordnih +24 krajem prvog poluvremena.

Crveno-bijeli su doputovali bez kvarteta stranaca - Lengstona Hola, Lendrija Noka, Duopa Rita i Kina Koloma, te bi vjerovatno ishod bio nešto drugačiji da su oni bili prisutni, jer je njihov izostanak bio prilično uočljiv i iskorišćen od strane protivnika.

Tim sa Malog Kalemegdana je odigrao nešto bolje treću četvrtinu, za razliku od prvog poluvremena, ali sve je to bilo uslovljeno pominjanom igrom u reketu gdje je Zvezda mogla da se nosi sada kada nije bilo ofanzivnog skoka za Baskoniju.

Nisu samo Džikiri i Fol bili problem u uskom reonu oko obruča, već je Zvezda dopuštala i drugim, spoljnim igračima da "dolete" i uguraju loptu u koš iz drugog pokušaja, a tako veliko polje igre, nije moglo da se ne odrazi totalno na konačni rezultat.

Uočljivo je bilo da je Zvezda življa u drugom dijelu igre, da defanziva španskog kolektiva takođe nije briljantna, ali je ono iz prvog poluvremena bilo nešto što je Baskonija ljubomorno čuvala.

Beogradski tim je spustio razliku, koja se većinom vremena kretala od 17 do 24 razlike, te je na pet minuta do kraja bilo "samo" -13 velikim naporima Korija Voldena.

Ipak, na kraju je završeno onako kako je i mirisalo, a Fol je bio najefikasniji igrač susreta sa 20 poena, dok su Vildoza i Giedraitis dodali po 14 poena.

Kod srpskog predstavnika, Džordan Lojd je upisao 14, a uz njega sa dvocifrenim učinkom bio je Kori Volden sa 10 poena.