
Nastavak iz dokumenata nastalih u decembru 2007. godine, a koje je objavio Wikileaks, vidljivo je da je Cikotić plasirao informacije tadašnjem ambasadoru SAD u BiH onako kako je najviše odgovaralo redu naroda iz kojeg on dolazi. U dokumentima se, takođe, vidi da su ambasador i visoki predstavnik Miroslav Lajčak "pristupali", odnosno vršili pritisak na Milorada Dodika.
Iako je reforma odbrane nesumnjivo veliki uspeh, ona je ostala nepotpuna. Ono što je najvažnije, entiteti i država tek treba da riješe pitanja vojne imovine. Jula 2007. entitetsko i državno rukovodstvo postiglo je politički sporazum o vojnoj imovini koji je trebao biti osnova za formalne sporazume kojima bi se prenosila pokretna (oružje, municija, vozila itd.) i nepokretna (zemlja, baze) imovina od entiteta državi. Skoro pola godine kasnije je postignut mali napredak u finalizaciji ugovora o prenosu pokretne i nepokretne vojne imovine. Nedavni potezi Vlade Republike Srpske pokazuju da odustaju od obaveza iz političkog dogovora i nastoje da zadrže kontrolu nad viškom oružja i municije. Ovo ponašanje nije u skladu sa političkim sporazumom koji je potpisao premijer Republike Srpske Milorad Dodik i izaziva duboku zabrinutost zbog namjera Republike Srpske i posvećenosti principima koje su postavili NATO, OSCE i EUFOR prije 18 mjeseci, da će sve oružje, municija i eksploziv biti prebačeni na državu. Ministar Cikotić je posebno zabrinut zbog očiglednog suočavanja sa Republikom Srpskom u vezi sa vojnom imovinom i moliće Vašington da izvrši pritisak na Dodika da što brže zaključi sporazum koji je u skladu sa političkim sporazumom iz jula 2007. godine, što će napomenuti da je ključno za težnje Bosne i NATO-a i sposobnosti raspoređivanja dodatnih snaga u Iraku
(napomena u zapisniku, Amabasador i visoki predstavnik Miroslav Lajčak pristupaju Dodiku po ovom pitanju. Kraj napomene)
Bosna je napravila značajan, a možda i neočekivani, napredak u svojoj prvoj godini u Partnerstvu za mir. Ministarstvo odbrane, Ministarstvo spoljnih poslova su završili izradu prvog individualnog akcionog plana o partnerstvu (IPAP) i nadam se da će ga odobriti Savjet ministara, Predsjedništvo i Parlament do sredine februara 2008.
Bosna je u septembru završila prvo istraživanje o procesu partnerstva I revizije (PARP) koje je dobilo pozitivnu ocjenu međunarodonog NATO osoblja. U vrijeme pojačane političke polarizacije ovdje, NATO-ova agenda bila je nesporna; Članstvo u NATO-u i dalje uživa široku podršku političke elite i šire javnosti (uključujući većinu stanovništva bosanskih Srba, prema podacima anketa).
(Op.aut. Da se radi o očiglednom prenošenju pogrešnih ili namjerno lažnih informacija sa terena govori i informacija da je Cikotić posebno istakao da pristup NATO-u podržava i većina Srba, iako je poznato da Srbi imaju već tradicionalan otpor pristupu toj alijansi, još od bombardovanja Srbije 1999. godine.)
Најновије
Најчитаније
22
32
22
24
22
18
22
13
22
05
Тренутно на програму