Taj zahtjev, da svaka država preuzme svoje državljane teroriste, pa da im se sudi u njihovim zemljama, prije dvije sedmice iznio je američki državni sekretar Majk Pompeo, a prije nekoliko dana američki predsjednik Donald Tramp to još jednom naglasio objavom na Tviteru: “Sjedinjene Države traže od Velike Britanije, Njemačke i drugih evropskih saveznika da preuzmu više od 800 boraca Islamske države koje smo zarobili u Siriji i da im sude”

Vlasti BiH su potvrdile da će prihvatiti svoje državljane koji su se proteklih godina priključili borbi islamističkih terorističkih organizacija u Iraku i Siriji, u tzv. Islamskoj državi te se ovih dana dogovaraju tehnički detalji oko prihvata prve dvojice. Koliko je u ovom trenutku tamo ukupno državljana BiH, niko ne može sa sigurnošću reći. Pretpostavlja se da bi ih moglo biti oko 120, a od tog broja je pedesetak žena s djecom, po raznim kampovima ili u zarobljeništvu.

Najmanje 76 državljana BiH izgubilo je život u Siriji ili Iraku, uglavnom je riječ o borcima, ali je među njima bilo i pet njihovih žena, te četvero djece. Dobrovoljno ih se kući vratilo 50, oni su osuđeni, ali zbog teško dokazivih krivičnih djela konkretnih zločina kazne su im relativno blage, pa ih je oko 35 već na slobodi.

Velika Kladuša ne zna što će s nekoliko hiljada migranata iz istočnih zemalja, postali su im toliki teret da razmišljaju da ih sve prebace u Sarajevo, jer krive državne vlasti da ništa ne čine kako bi se riješili njihovi problemi. Sasvim je sigurno da neće raširenih ruku dočekati ni svog sugrađanina Ibru Ćufurovića, najmlađeg na popisu terorista iz BiH, koji je u rat otišao jedva punoljetan. 

Otac Šefik ne želi ga više vidjeti na pragu svoje straćare, toliko je ogorčen da bi mu, kaže, presudio smrtnom kaznom.

"Mene on više ne zanima, kod mene nema mjesta za njega. Ja sam mu otac koji ga je 20 godina hranio, a on je, umjesto da pazi na mene, sada kad sam bolestan, otišao u tuđe ratove, postao terorist u paravojsci i ubija tuđe sinove. Drugo bi bilo da je on otišao u nekoj mirovnoj misiji, koja bi sprečavala te ratove, onda bih i ja drukčije regovao," kaže Ibrin otac Šefik Ćufurović.

Da budem iskren, ja bih mu sudio smrtnom kaznom, kaže Šefik, dodajući da ga ne zanima ni to što njegov sin sada u dalekoj zemlji ima ženu i dijete. Novinar Jutarnjeg lista je sa Šefikom razgovarao ispred kućerka između mjesnog puta i asfaltne baze u Donjoj Slamnici. Dograđivao ju je nekoliko puta, sve kada bi imao novac za materijal, a nasuprot nje je još prije dvadesetak godina za tri sina počeo graditi kovačnicu, koja ni danas nema krova.

"U toj sam kući rođen i tu smo nekada živjeli svi, supruga Zekija i ja i naše četvero djece Ernad, Ernada, Šerif i najmlađi Ibro, a ja sam sada sam. Dok sam mogao, radio sam i hranio ih sve, sada sam bolestan i napušten. Odgajao sam ih u poštenju. Ibro je bio jak na mozgu, takav mi je trebao da razriješim imovinske probleme koje imam s kućom, koju su mi još 80-ih nacionalizovali. Njega to ništa nije zanimalo, on bi samo htio da svi mi klanjamo. A kamo ga je to odvelo?" - pita se Šefik, kojemu se nakon Ibrina odlaska rasula porodica, jer su se supruga i djeca odselili u obližnji Rajnovac.

Ibru je u vojsku Islamske države unovačio Husein Bilal Bosnić. Šefik je bio svjedok na njegovu sarajevskom suđenju na kojem je dobio sedam godina zatvora zbog poticanja na terorističke aktivnosti i vrbovanja mladića za terorizam. Bosnića Šefik smatra najodgovornijim za Ibrin odlazak i svoju nesreću.

"Ibro se okrenuo vjeri, mjesni hodža mu je uručio tri hiljade maraka koje su mu darovali ljudi zbog predanosti pa su mu porasla krila. Onda je otišao kod tog Bilala, čuvao mu ovce i koze nekoliko mjeseci i učio vjeru. On bi ga dovozio i pričekao da pozdravi majku, mene više nije niti gledao. Ja sam mu rekao ovako: Kada si toliko pametan, pokupi te svoje vjerske knjige, traži od Boga kuću i idi toj svojoj braći. Mene je ionako smatrao nevjernikom. A što sam ja trebao, pa ja cijenim ljude po poštenju. Godinama sam radio s Hrvatima i Srbima u Vojniću i tamo stanovao, a za njega svi oni nisu ljudi, nego samo nevjernici. U Gornjoj Maoči je bio na obuci, valjda su ga tamo učili pucati, jer u vojsci nije bio," priča Šefik.

Došao je jednom do Bilalove kuće, on je tada već bio u zatvoru, ali jedna od četiri ili pet njegovih žena ga je otjerala prijeteći mu policijom.

Kažem ja njoj: "Ti si baš pametna, tu si, a ne u Siriji, a tamo pogibaju djeca, koju ste tamo prodali."
 
Šefik potiče iz porodice u kojoj je bilo sedmero braće. Baš kao i njegovu, nesreća je zadesila i porodicu njegovog brata Ahmeta, kojemu su zbog neimaštine socijalne službe oduzele 11 djece. Dvoje ih je poznato javnosti," Maja Paola Sestrić, kao zvijezda “Big Brothera” te njen brat R. Ć. kao žrtva strašnog zlostavljanja jedne obitelji pored Karlovca koja ga je držala kao roba.