Da li ste ikada čuli pravoslavnog ili katoličkog sveštenika da na službama i misama u crkvama uopšte pominju, naprimjer, proroka Muhameda a kamoli da bilo šta loše pričaju o islamu? Vjerovatno niste? Pa zato što se, vjerovatno, nije ni desilo. Kome ovo odgovara, kome je ovo u redu, ko misli da ovako treba, je li ovo multikulturalnost, da li je ovo put kojim treba ići, da li se ovako gradi suživot u multietničkoj sredini? Da bude odmah jasno, svakakvih stavova, razmišljanja i ponašanja ima na sve tri strane, i ne treba generalizovati, ali ovdje je riječ o vjerskim službenicima, ljudima koji treba da propagiraju svoju vjeru a možda najviše od svih ostalih poštuju tuđu. 

Husein Kavazović je posljednji uzburkao strasti. Zašto poziva na rat, zbog čega poglavar Islamske vjerske zajednice zalazi u politiku?

Pozivanje na oružje je šokantno. Zamislite šta bi se desilo da je vjerski službenik neke druge konfesije pozivao na rat i oružje, samo je jedan od reakcija koja je stigla iz Republike Srpske uz opaske da su Kavazovićeve izjave skandalozne. I mnogi u njima vide politički narativ SDA. Ono što stranka Bakira Izetbegovića nije uspjela političkim putem, pokušava narativom koji će je održati u fokusu jer je izgubila vlast na BH nivou sa čim nikako ne može da se pomiri.

Ne čudi ovo, kaže Aleksandar Raković, istoričar. Ističe da je Kavazovićev prethodnik, Mustafa Cerić, utemeljio politiku Islamske zajednioce kao srbofobne.

To se jasno vidjelo i u skandaloznom govoru teologa i hodže Muhamera Štulanovića koji je najgrublje vrijeđao Republiku Srpsku i to oko devetog januara.

Šteta za Štulanovića što su i Bošnjaci, odjednom, počeli da bacaju drvlje i kamenje na tu istu međunarodnu zajednicu koja im odjednom ne odgovara jer su nametnute izmjene izbornog zakona BiH koje se odnose na drugi entitet a koje se nisu dopale Bošnjacima. Zato im sada, uz Srbe i Hrvate iz BiH, više ne valjaju ni višedecenijski prijatelji iz međunarodne zajednice kojima su od kraja rata bili miljenici. A onda šlag na skandaloznoj torti koju su zamjesili i ispekli pojedini vjerski službenici bošnjačkog naroda. I to 27. januara, na Savindan. U džaniji je vjernicima rekao da je Sveti Sava kontroverzna ličnost, čije je učenje prepuno mržnje prema islamu.

Kad se malo razmislilo šta se reklo i uradilo, snimak je obrisan. Ali, ipak, ne dovoljno brzo. Mahić je dobio krivičnu prijavu, saslušan je.  Iz Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru ATV je rečeno da im je dostavljen Izvještaj o učinjenom krivičnom djelu protiv zbog postojanja osnova sumnje da je učinio krivično djelo „Javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje“. Postupajući tužilac će u saradnji sa policijskim službenicima Policijske uprave Prijedor preduzimati dalje potrebne radnje, nakon čega će biti donesena tužilačka odluka. Ovo je izazvalo silne reakcije, u Prijedoru pogotovo.

A onda izvinjenje zbog skandaloznog govora o Svetom Savi i Srpskoj pavoslavnoj crkvi.

Nemušto, rekli bi mnogi jer je onda nastavio o pravoslavnoj vjeri koja je, po njemu, manipulatorska.

Kao što se, po mnogima, takvima mogu protumačiti izjave Huseina Kavazovića u kojima poziva na rat. I kome je ovo sve potrebno? Zašto se vjerski službenici bave ovim? Šta žele da postignu? U čemu je poenta? Zašto svojim vjernicima govore loše o drugim vjerama? I neka svako izvuče neko svoje mišljenje iz ovakve retorike, na to ima pravo. Ali da ovako treba i da je ovo u redu, mnogi, vjerovatno ne misle.