Na svojoj koži to je osjetila i ATV. „Raskrinkavanje“ je počelo da prijavljuje ATV-ove vijesti kao lažne na društvenim mrežama, bez bilo kakve provjere te vijesti su uklonjene. Iste te informacije osvanjivale su dan kasnije kod drugih medija, ali bez bilo kakvih sankcija ili povrata ATV-ovih vijesti.

 „Ako je nešta objavljeno na ATV-u i označeno kao lažna vijest ne mora značiti da je lažna vijest i na nekim drugim portalima, kada ih pitate zbog čega je to, onda će oni reći da nisu imali vremena, da nisu dobili prijavu, što znači po toj metodologiji nemojte do uopšte ni da radite, nije uredu. A, kada govorimo o tim činjenicama na koje se oni pozivaju i one su problematične, jer šta je izvor, to se najbolje oslikalo za vrijeme pandemije kada smo imali američkog epidemiologa koji tvrdi nešto, a onda sa druge strane imate srpskog i onda ovaj srpski nije u pravu, nego je u pravu američki“, rekao je Slaviša Đurković, novinar portala ATV-a.

Ekipa emisije „Dosije“ pokušavala je da razgovara sa urednicima Platforme „Raskrinkavanje“. Na broj koji stoji na njihovoj stranici rečeno nam je da je to nevladina organizacije „Zašto ne„ i da je „Raskrinkavanje„ samo jedan od projekata. Šta je cilj projekta pokušali smo saznati u višednevnom dopisivanju i našem insistiranju da razgovaramo pred kamerama, ali iz Platforme to nisu željeli. Tražili su dodatna pojašnjenja na naša konkretna pitanja. Iako svakodnevno analiziraju rad medija, nisu bili spremni da neko analizira argumentovano i postavlja pitanja o njihovom radu. Nisu željeli da kažu ni koje struke su zaposleni koji se bave analizom medijskih informacija. Po njima to nije od velikog značaja. Bez obzira što niko od njih nema nikakve veze sa radom u medijima. A smatraju i da nema potrebe da mi radimo prilog o njima.

„Nije nam jasno u kakvoj su vezi profesije zaposlenika i činjenica da je platforma ‘Raskrinkavanje’ jedan od projekata Udruženja građana ‘Zašto ne”, te Vas molimo za dodatna pojašnjenja tog upita?”, naveli su u odgovoru ATV.

Da je jako bitno ko daje analizu i sa kakvim iskustvom smatraju dugogodišnji novinari. Platforma “Raskrinkavanje“ postala je samoproglašeni regulator vijesti na Fejsbuku koji reguliše i vidljivost vijesti, odnosno da li će informacije doći do čitalaca ili će biti uklonjene. Ako zaposleni u “Raskrinkavanju” i smatraju da je vijest koju objavljuju mediji na Fejsbuku netačna, bez bilo kakve provjere prijavljuju je kao tzv. fejk njuz ili lažna vijest, koja se odmah skida ukoliko je portal ne ispravi po nihovoj mjeri. Selektivno prijavljivanje vijesti eskaliralo je u vrijeme pandemije, izborne godine i ukrajinsko-ruske krize. Upravo ta činjenica upalila je crveni alarm među medijima, najviše banjalučkim,  koja su vidljivo postala meta sarajevske Platforme “Raskrinkavanje“. 

 “Ono što je nama potpuno nejasno jeste da je nama sad nekakav regulator nema ni jednu osobu u svom timu, osobu koja je prošla naš posao, što je nama i najveća zamjerka, ako neko želi da se bavi fejk njuzom, ako neko želi da se bavi medijima, valjda je logično da je proveo u medijima najmanje 5, 10, 15 godina, 20 koliko smo svi mi tu, međutim kad smo ih pitali kakvo je njihovo medisjko iskustvo, oni ga u svom timu nemaju”, rekla je za Dosije Sandra Gojković Arbutina, glavni i odgovorni uredni “Nezavisnih novena”.

 „To je otprilike odmjer snaga kao da automehaničar govori za ljekara da li on radi dobro svoj posao. Kako nije bitno, važno je, oni stvarno nemaju nikakvog medijskog iskustva, ne znaju kako mediji funkcionišu, ne znaju osnovne medijske forme i da mediji imaju određenu slobodu da mogu nešto reći  i da će pred sudom kojim god snositi posljedice, a ne da oni na svoju ruku budu i tužioci i sudije u isto vrijeme“, objašnjava Đurković.

Da se radi o velikom neznanju samoproglašenih medijskih regulatora najbolje svjedoči to da su autorski tekstovi, kolumne, komentari označeni kao lažne vijesti. Iako se na Imresumu „Raskrinkavanja“ nalaze pozavidne biografije bez godina radnog iskustva takve greške za višedecenijske novinare su skandalozne. Autorski tekstovi koji se kose sa američkom politikom odmah su zabranjivani. Zanimljivo da su u rizičnim medijima, sa navodno najviše lažnih vijesti, mediji iz Republike Srpske, javni servisi, ruski Sputnjik i ATV. 

„Da to što je 'Raskrinkavanje' reklo da je lažna vijest, zapravo nije lažna vijest. Konkretan primjer iz novembra prošle godine, osporeno nam je na našem portalu dvadesetak testova u kojima je BiH nazvana državnom zajednicom. U obrazloženju je bilo da u Ustavu nigdje ne piše da je BiH državna zajednica. Evo konkretno evo u Ustavu BiH ne postoji Sud i Tužilaštvo BiH, a zovemo ih svi Sud i Tužilaštvo i 'Raskrinkavanje' ne vidi tu ništa sporno. Čini mi se da su pogrešno nalegli na taj neki narativ iz Sarajeva, politički i da jednostavno i da etiketiraju mediji kako bi to radila svaka politička partija iz Sarajeva“, izjavio je Žarko Marković, zamjenik urednika „Glas Srpske“.

Tome ide u prilog i činjenica da je ATV, kao i drugi  mediji iz Republike Srpske,  etiketiran kao lažni, samo zato što prenose profesionalno stav zvaničnika Republike Srpske, a koji nije politički stav Sarajeva ili zapada. Kristijan Šmit za zvaničnike u Srpskoj, po odluci parlamenta, nije legitiman, turista je i bivši njemački diplomata, dok je za političko Sarajevo i zvanični zapad novi visoki predstavnik u BiH, koji mora da povlači bonska ovlašćenja za sve ono o čemu nema saglasnosti jednog ili dva druga naroda koja žive u BiH, i staratelj BiH i nakon 30 godina od ratnih sukoba. Političkim analizama i uklanjanjem vijesti na izrečene i prenesene stavove zvaničnika Republike Srpske, takve vijesti označene su fejkom ili lažnim kod tzv. analitičara iz „Raskrinkavanja“.

 „Mi se dovodimo u takvu situaciju ili da ispravljamo predsjednika ili da odmah tvrdimo da je slagao, ili bilo šta i da se odmah izložimo mogućnosti da nas on tuži ili da nas oni sankcionišu na Fejsbuku, što je besmisleno, on je predsjednik institucije, on ima pravo na svoje mišljenje i on odgovara za to, a ne možemo mi odgovarati za ono što je nekao rekao, mi ćemo ići i ispravljati ih da li je nešto istina ili nije, potpuno besmisleno i samo jedan od dokaza da oni ne znaju šta rade“, ističe Đurković.

 „Pošto oni rade naravno sa više ambasada i vi dolazite u situaciju da vas neko obilježi kao širitelja fejk njuza sa nekakvim zastavicama, a vi iza sebe imate 27 godina iskustva i rada i neko nas obilježi kao širitelja fejk njuza bez ikakve metodologije“, kaže Gojković Arbutina.

Upravo na metodologiju se i pozivaju u nevladinoj organizaciji. Ali ta nova metodologija nije najjasnija dugogodišnjim medijskim radnicima ne samo u Republici Srpskoj, već i u Federaciji BiH. Iz „Raskinkavanja“ ne žele da  objašnjavaju zašto su na pojedinim portalima vijesti lažne, a zašto kod drugih ista vijest nije prijavljena. Objašnjenje su tražili mnogi, ali odgovor je, ili izgovor,  nedostatak kapaciteta, vjerovatno ljudskog. Kapaciteta su imali da odgovore u „Raskrinkavanju“ samo u pisanoj formi, ali sa sugestijom da nema potrebe da radimo prilog o njihovom radu.

„Smatramo da o informacijama o našim ciljevima i uposlenicima, koje su transparentno istaknute i javno dostupne na stranici ‘Raskrinkavanja’ od samog početka našeg rada, nije potrebno snimati prilog odnosno razgovor s uredništvom”, naveli sui z ove platforme.

Zbog čega neko ko želi istinitost i transparentost bježi od istog, nije najjasnije. Univerzitetski profesori za ovaj fenomen kažu da je riječ o uskraćivanju informacija čitaocima prijavama koje nisu argumentovane, niti dokazane, a sve uz pomoć stranog tutora.

 “To zapravo ne bi trebala da bude uloga medija, uloga medija je ako želite da se izdvojite u odnosu na neki drugi mediji, vi ćete da predstavite svoje komparativne prednosti, ali nikako da preispitujete relevantnost ili kredibilnost vašeg kolege, za to postoje nadležne institucije jednostavno u tom pogledu jednostavno nije kolegijalno na neki način”, smatra komunikolog Stefan Ratković.

A, kakva je kolegijalnost novinara u BiH i to je odavno jasno. Podijeljeni u svakom smislu, pa i u onom kritičkom. I kada je riječ o “Raskirnkavanju” neki mediji su kod njih povlašćeni, dok su drugi na stalnoj meti. Oni koji ćute, ćute iz dva razloga, da budu i dalje zaštićeni i nedodirljivi ili se slažu sa političko neprofesionalnom analizom. Tome najbolje svjedoče i sankcije ATV-u. Pojedini federalni mediji koji su na udaru Platforme “Raskrinkavanje“ pristali su da govore o političkom uticaju te nevladine organizacije, kao i njenom finansiranju, ipak, u posljednji čas su odustali, jer nisu htjeli da govore za ATV- jer je na američkoj crnoj listi. 

“Činjenica da je medijski prostor globalizovan, činjenica da je on vjerovatno i unosan za one koji se tom vrstom posla bave i činjenica je da je dostupan svima. U takvom jednom ambijentu svjedočimo jednoj poplavi raznih eksperata, stručnjaka, komentara, ocjena, podataka koji jesu i nisu provjereni, da li i u kojoj mjeri postoji mehanizam pranja novca u BiH, ja mislim da je on u nekom prosjeku u zemljama okruženja i postoje nadležne institucije koje bi time trebale da se bave”, smatra  Radomir Božić, dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Sarajevska Platforma osim što vrši  sankcije i pritisak na uređivačku politiku, bavi se i isledničkim radnjama. Dali su sebi za pravo da od ATV-a traže da im otkriju izvor. Iako je poznato da novinar i na sudu ima prvo da izvor ne otkrije.

 Zamislite vi tu dozu bezobrazluka da se neki medij pita za izvor, ja ne pitam svoje kolege za izvor, zamislite urednika da pitate za izvor. Sa druge strane postoji zakon koji me pred sudovima BiH štiti da ne moram otkriti ko je moj izvor, a sa druge strane oni to iskorištavaju i postavljaju takva pitanja”, rekao je Đurković.

“Fejk njuz je jedno, a njihovim djelovanjem se čini kao da utiču na određene medijske kuće, to polje njihovog djelovanja je izašlo iz fejk čekinga odavno”, navela je Gojković Arbutina.

“Šta oni rade u posljednje vrijeme je po meni veoma sporno, jer ulaze u tumačenja političkih pitanja i pravnih pitanja za koje mislim da to ne bi trebala da budu njihova nadležnost i opet kažem ako se bavite time, bavite se, ali sama ta vrsta sankcija da nama uskraćujete vidljivost to u suštini izaziva negativne reakcije u cijeloj priči”, smatra Marković.

Dugogodišnje medijske kuće jesu za nadzor nad radom medija, ali od relevantnih zakonskih institucija. RAK BiH reguliše TV i radio stanice, dok Savjet za štampu i digitalne medije imaju svoju nadležnost. Ko prati rad više od 700 registrovanih portala, koji sa najviše desetak zaposlenih utiču na rad medija onih koji za razliku od njih na svojim platnim spiskovima broje i više od stotinu radnika, u BiH niko ne zna. Pravno gledano, ta regulacija zastala je kao i mnogo šta u Parlamentu BiH gdje bh. političari, ponovo iz političkih razloga, nisu mogli da se dogovore i zaštite medije koje su djelovanjem brojnih nevladinih organizacija ugrožene, jer i to je u BiH političko pitanje sa političkim ciljevima.