Oni su prema legendi bili rimski dostojanstvenici na dvoru cara Maksimijana (Marko Aurelije Valerije), savladara cara Dioklecijana (286-305). Za ovaj dan, kao i za veliki broj svetaca, vezuju se brojna vjerovanja.

Zemljoradnici (ratari) naročito paze da na Srđevdan ne izlaze sa volovima u polja, jer na taj dan ne valja orati. Danas je sve manje ljudi koji se bave poljoprivredom u toj mjeri da čitav dan provode na polju, ali se to može odnositi i na one koji se rekreativno bave uzgajanjem pojedinih biljaka, ili rade u dvorištu. Zato, ukoliko imate baštu ili gajite biljke, danas nemojte da se bavite time, odmorite.

Takođe, ovaj praznik je u crkvenom kalendaru obilježen crnim, masnim slovima, pa ne bi trebalo raditi kućne poslove. U našem narodu se vjeruje da će biti izliječeni svi koji boluju od srdobolje (dizenterije) i bolesti kostiju. Takođe se smatra da je Srđevdan prirodna granica između jeseni i zime, kao i da na današnji dan i divlje zvijeri bivaju pitome i krotke.

Običaji na taj dan

Stari je običaj da se na taj dan za ukrašavanje koriste palmine grančice. Na drugim prostorima Bliskog istoka, usljed vjekovne dominacije islama, njihov kult je zamro kako je nestajalo hrišćanskog stanovništva, pa je većina nekadašnjih crkava pretvorena u džamije. Prevlast druge religije nije izbrisala prastare narodne običaje, pa Sv. Sergija pustinjski nomadi i danas smatraju svojim zaštitnikom.