Danijela Simeunović imala je sedam godina kada je njen otac Slavko život izgubio braneći državu. Posebno je teško kaže u danima praznika, u danima kada bi vidjela ponos u njegovim očima da je živ. Zahvalna i na tih 7 godina uspomena koje je sa njim stvorila.
"Sjećanje na taj dan je ostalo zaleđeno, koje se evocira svakegodine i svaki dan, svaki praznik, svakikorak naprijed svaki uspjeh, školovanje, bilo koji početak. To su momentikojisu mnogo teži od onog momenta kada smo dobili informaciju da njega i njegovih saboraca više nema, kaže Danijela Simeunović, kćerka poginulog borca
Djeca i porodice poginulih boraca prošli su mnogo toga.
Nemoguće je, poručuju da nadoknade takve gubitke. Ono što mora da se održi je sjećanje na junake.
"Ja kao dijete poginulog borca i mi kao mladi naraštaji Republike Srpske, moramo čuvati, njegovati lik i djelo svih srpskih boraca, svih srpskih junaka koji su dali svoje živote", kaže Branislav Šušljik, sin poginulog borca.
Na današnji dan 1993. godine 33 borca su poginula na Banj brdu na Majevici. Žrtve su to koje ne smiju biti zaboravljene.
"Na taj kobni dan napale su nas jake muslimanske snage sa teritorije opština Teočak, Sapna, Kalesija i Tuzla, sa ciljem, a vjerovatno i zadatkom da zauzmu stratešku tačku Banj brdo, odnosno rele, Jedan od tih dijelova su uspjeli, tj,što su mi nanijeli gubitke u ljudstvu", kaže Borivoje Đokić, ratni komandant Prvog pješadijskog bataljona Druge majevičke brigade.
Iz Boračke organizacije kažu da danas mnogi iz Sarajeva i bijelog svijeta pokušavaju da ponište Republiku Srpsku, unoseći nemir među narod. Poručuju da moramo ostati zajedno i da i dalje budemo na braniku svoje otadžbine kako bi sačuvali svoju Republiku Srpsku.
