SPC danas proslavlja Miholjdan: Oko ovog praznika vrijeme se proljepša i otopli

Sveti Kirijak rođen je u Korintu krajem četvrtog vijeka i za života je smatran stubom hrišćanstva i uzorom monaških vrlina.

Čitajući Sveto pismo veoma rano je počeo da se divi ustrojstvu spasenja ljudskog roda, a želja za duhovnim životom odvela ga je u Jerusalim, gdje je stupio u manastir i dobio početna uputstva o monaškom životu.

Boravio je u više manastira, posvećen hrišćanskoj vjeri i boreći se protiv jeresi.

Predanje kaže da je bio krupan i snažan čovjek, iako je cijeli život proveo u strogom postu. Pred kraj života boravio je u monaškoj porodici Svetog Haritona, gdje su monasi jednom dnevno jeli i to po zalasku sunca.

Prepodobnog Kirijaka su monasi poštovali kao iscjelitelja i utješitelja bolesnih i nevoljnih. Poživio je 109 godina i upokojio se 557. godine u pustinji, gdje je proveo starost i posljednje godine života.

Prema narodnom vjerovatnu, poslije Miholjdana nastupa prava jesen, a ako se topli dani nastave, taj period zove se "miholjsko ljeto".

Narodni običaji

Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, narod kaže da na Miholjdan treba raditi u polju i završiti sve poslove oko toga, a u kući ne treba nikako ništa radite, čistiti, usisavati i slično.

Običaj vjerovatno potiče iz vremena kada su se početkom oktobra obavljali posljednji poljoprivredni radovi pred početak zime.

S tim u vezi postoji i vjerovanje da se na Miholjdan ne treba vjenčavati. I ovo je vjerovanje takođe utemeljeno na tome da svatovi ne bi mogli da okupe goste jer su svi zauzeti drugim poslovima za pripremu za zimu.