Svijeća treba da nas podsjeća kako treba da prosvijetlimo naš um svjetlošću Hristove istine, da svoju dušu zagrijemo ljubavlju božanskom i da svoj život oslobodimo od prirodnog i grijehovnog mraka.

Obično kada se obilježava krsna slava, kupuje se svijeća od 50-60cm. Ona se stavi u svijećnjak i posebno se ukrasi, uglavnom trakama ili ikonom sveca i stavi se na sredinu svečanog stola gdje će biti održan ručak ili večera. Palimo je na dan slave, prije rezanja kolača. Kod nekog je običaj da se pali na dan slave, tačno u podne i da se svijeća nikad ne ostavlja sama da gori u prostoriji. Domaćin se predhodno prekrsti, pomoli i poljubi sveću , a zatim je upali. Tim poljupcem mi izražavamo poštovanje i svoju ljubav prema svecu i samom činu krsne slave ili trenutnog praznika.

Svijeća može da bude slavska, vaskršnja, božićna i u crkvi palimo za pokoj duše i za zdravlje živih, ali takođe je palimo za rođendan.

Na dan slave svijeća gori cijeli dan, dokle god ne izgori do par centimetera od svjećnjaka ne dira se, a gasite je na sljedeći način:

Glava kuće i domaćin slave prvo se prekrsti, uzme čašu vima i zahvati kašičicu vina iz nje i izlije u fitilj svijeće kako bi se polako ugasila. A drugi način je da domaćin uzme koru slavskog kolača, namoči je u vinu i sa njom ugasi fitilj, a zatim tu koru slavskog stavite i čuvate sa tim komadom svijeće na neko posebno mjesto u vašem domu gdje će stajati do sljedeće godine.

- Ovaj ostatak od slavske svijeće možete da koristite i kada dođe sveštenik da osvešta vodicu i dom pred Vaskrs i kada se porodica moli. Poželjno je da se ta svijeća do sljedeće slave skroz iskoristi, ali u slučaju da ostane, onda je pravilo da se odnese u crkvu i zapali prije liturgije - rekao je sveštenik Pravoslavne crkve za Naj ženu.

Naši stari su vjerovali da se po dimu ugašene slavske svijeće mogu tumačiti određene prilike u kući – ako dim ide pravo u vis, dobar je znak, a ako krivuda može se očekivati bolest u kući ili kod stoke. No, ovo je samo jedno od mnogobrojnih vjerovanja našeg naroda, iz davnina.