Osim doktorske diplome iz oblasti unapređenja litijum jon baterija, danas po Parizu šeta sa mnogo pomiješanih osjećanja i jednom fotografijom za sva vremena – na njoj Nikolina stoji pored profesora Žan-Mari Taraskona, jednog od najvećih u tom svijetu.

“Još sam pod utiskom odbrane doktorata i činjenice da sam o nauci kojom sam se bavila razgovarala sa najvećima, i to “na ravnoj nozi”. Iza mene su godine velikog rada i truda i ovo je kruna svega toga”, kaže Nikolina, koja je nakon titule najboljeg studenta banjalučkog Tehnološkog fakulteta i zlatne značke “Nikola Tesla” završila i master studije fizičke hemije za nano-nauke na Univerzitetu Pariz Didro.

Doktorska disertacija bila je logičan slijed, a na njenoj posljednjoj stranici, piše i ovo: “Zahvalna sam kompaniji Prointer koja mi je obezbijedila školarinu za prve dvije godine studija”.  

I nije to samo formalnost, kaže mlada pariska doktorantkinja dok sabira utiske, već istinski respekt prema nekome ko je prepoznao značaj nauke, ali i njeno znanje i potencijal. A onih koji su bili spremni da je podrže, tada i nije bilo mnogo.

Koga da podržimo ako ne Nikolinu, poručili su iz kompanije Prointer ITSS prije tri godine, kada su shvatili da njoj i jeste mjesto na prestižnoj Sorboni. I danas u kompaniji koja posluje u sastavu Infinity International Group vjeruju da mlade i perspektivne ljude, kao najbolje ambasadore svoje zemlje, uvijek treba podržati. To je, ujedno, i jedan od ciljeva zbog kojeg su osnovali i GO FAR Fondaciju. 

„Izuzetno smo ponosni na Nikolinu i sve što je postigla i radujemo se s njom i njenom porodicom. Radom i zalaganjem koji su krunisani doktorskom titulom, pokazala je da u nauku i mlade talente treba ulagati. Zato ćemo s takvim pojektima nastaviti i ubuduće, s nadom da će nas mnogi obradovati ovako kao Nikolina i da će se, jednog dana, vratiti u svoju zemlju“, kaže Mirjana Tepšić, direktorica Fondacije. 

Nikolina ne krije da bi voljela da se vrati, ali će, za početak, zbog specifičnosti onoga čime se bavi, posao potražiti u Parizu.

„Mogla bih da ostanem na fakultetu, ali radije ću potražiti posao u kojem bi moja naučna dostignuća mogla da nađu primjenu. Razmišljam o nekoj vrsti konsaltinga i nadam se da ću pomoći da se ova oblast dodatno razvije i kod nas“, kaže Nikolina. 

A što se Pariza tiče, prema njemu ne možete biti ravnodušni, priznaje mlada naučnica i objašnjava da ga volite zbog svega što vam nudi i mrzite kad god se zaglavite u strašnim gužvama. Počesto, i u cijenama.

„Život u Parizu je strašno skup i zato živim dva i po kilometra od grada. Ovdje možete da zaboravite da ćete kupiti jabuke za marku i po ili da ćete svako malo jesti po restoranima. Zato sam u svom doktoratu napisala onu zahvalnicu, jer moji roditelji, kao i većina onih sa naših prostora, ovo ne bi mogli da isfinansiraju“, priča Nikolina, pomalo u žurbi, jer joj je u Pariz stigla cijela porodica s kojom ovih dana želi da slavi.