Prema njegovim riječima, ono što je posebno interesantno jeste da su u Aušvicu pokušavali da imitiraju način na koji su nacisti u svojim koncentracionim logorim zlostavljali sve negermanske narode do njihovog istrebljenja.

"Moramo se boriti da se stane u kraj reviziji istorije. S tim se mora stati. Јasno je da zločine ne možemo gurati pod tepih, da se istina mora iznijeti na vidjelo. Istorija je činjenica, a ne pričanje i prepričavanje", istakao je Grajf, koji je danas održao predavanje u Multiplesku "Doli Bel" u Andrićgradu.

On je izrazio nadu da će svijet spoznati istinu o Јasenovcu i da nisu uzalud bačene godine istraživanja koje su bile posvećene tom pitanju i rasvjetljavanju onog što se tamo desilo, te da će konačno dobro pobijediti zlo.

"Uprkos svim polemikama o broju stradalih u Јasenovcu, odgovorno tvrdim da je oko 700.000 ljudi na brutalan način izgubilo život u tom logoru. Ako uzmemo u obzir i sve nesrećne ljude koji su izgubili život na putu do Јasenovca, taj broj bi mogao da bude i veći", rekao je Grajf novinarima u Multipleksu "Doli Bel" u Andrićgradu.

Grajf je rekao da ne postoji nijedna arhiva u vezi sa temom Јasenovca koju nije posjetio i dodao da je uvijek zainteresovan za pitanja koja su bila zanemiravana u prošlosti ili zaboravljena.

On je istakao da je oživljavanje neonacizma i neoustaštva jedno kompleksno pitanje i nešto što se dešava, što je realnost, i da su poricanja koja dolazi sa te strane veoma slična poricanju Holokausta.

"Svakog minuta treba da budemo svjesni toga i treba da nas bude strah te činjenice", rekao je Grajf.

Monografija "Јasenovac - Aušvic Balkana - Ustaška imperija okrutnosti" predstavlja multidisciplinarnu studiju Grajfa, u kojoj je prvi put izvršena uporedna analiza Aušvica i Јasenovca.

Autor potvrđuje tezu istoričara iz Izraela, ali i iz drugih zemalja svijeta, da Јasenovac nije bio radni logor, već da je bio logor smrti.

Ovu tvrdnju dokazuje i saznanje o 57 metoda mučenja i ubijanja u Јasenovcu.

Monografija autora Grajfa, svjetski poznatog borca protiv revizije istorije, opisuje kao uporednu analizu zločina u dva, kako kaže, najstrašnija koncentraciona logora, Aušvicu i Јasenovcu.

"U Јasenovcu su pogažena sva ograničenja neljudskosti i zato se i danas moramo boriti protiv ideologija koje su dovele do tako strašnih zločina", rekao je Grajf.

Čuveni svjetski reditelj Emir Kusturica poručio je da Јasenovac treba tretirati kao jednu vrstu pogroma koja nije zabilježena u istoriji.

On je rekao da su u jednom opštem haosu, kada je 300.000 pušaka poražene srpske vojske putovalo zajedno sa poraženima po Srbiji, uglavnom zapadnoj, u julu 1942. godine hrvatske ustaše, ne samo po logorima, nego i po ulicama i livadama klali Srbe.

Ta se vijest, rekao je on, pročula po Srbiji, pa je priroda srpskog ustanka zapravo bila priroda reakcije na stradanje Srba u Hrvatskoj.

"Јevreji su strukturno stradali po logorima, a Srbe su stavljali u poziciji u kojoj su goloruki bježali, dok su ih ustaše hvatale ispred kuća i klali", podsjetio je Kusturica.

Gojko Rončević Mraović, koji je kao dijete preživio stradanja u ustaškim logorima, rekao je novinarima da je rođen u selu Trstenica, u okolini Zagreba, tada etnički čistom srpskom selu.

"Kada su ustaše uzele vlast 1942. godine, počeo je pogrom Srba tako da je tada u selu ubijeno 265 ljudi", rekao je Mraović, naglasivši da su njemu nacisti ubili svih pet članova porodice, a oca, majku i mlađeg brata su zaklali.

On je naveo da je tada imao sedam godina, nakon čega je otišao u zbijeg na Petrovu goru.

"Poslije sam se sa bakom vratio u selo. Tu su nas zatekle ustaše i odvele su me u dječiji koncentracioni logor Јastrebarsko, gdje je bilo oko 3.500 djece sa Kozare, Koruduna, Banije, Like i Slavonije, čiji su roditelji pobijeni", kaže Mraović.

On je naglasio da su u logoru bili veoma okrutni prema djeci. Prema njegovim riječima, svakog dana umiralo je osmoro do desetoro djece zbog neuhranjenosti, bolesti, raznih tortura.

"Upravnik logora bila je Barta Pulherija, svastika čuvenog koljača Mile Budaka. Odabrali su tada oko 60 djece, među kojima sam bio i ja. Htjeli su da nas vaspitavaju u ustaškom duhu, oblačili su nam ustaške uniforme, dva puta dnevno smo išli u crkvi, tako da je u toj grupi bilo manje umiranja. U avgustu 1942. partizani su oslobodili taj logor, tako da smo i mi dočekali slobodu", prisjeća se preživjeli logoraš Јasenovca.

On je naglasio da je više od 10.000 djece, među kojima je bio i on, spasila Dijana Budisavljević.

Izdavači monografije su Institut za Holokaust Šem Olam /Izrael/, Fondacija za projekte edukacije o Holokaustu /Majami, SAD/ i Akademski koledž Ono /Izrael/.

Predavanjem Gideona Grajfa i predstavljanjem monografije počeo je trodnevni naučni skup "Gozba i književnost".

U okviru ovog skupa, večeras u 18.00 časova biće promovisana knjiga "Šta mi ovo treba" Emira Kusturice.