"Pismo sam vam napisao, nema pošte. Bio mi je rođak došao, nećak da me vidi. Napisao sam pismo da preda vama, jer nema pošte ovdje. Eto na taj način, kaže Petar Regodić.

Nekada je radio u mjesnoj zajednici i vodio računa da do svake kuće na Manjači dođe voda i struja, priča nam starina. Pod stare dane je, kaže dočekao da nema javnu rasvjetu pred kućom i ljeti vode. Vodovod je prošao selom, i bandere stoje, priča Petar ali slaba vajda. 

"Preko ljeta je nestane, kad je suša, jer to je odvedeno u Donja Kola, od Banjice do Donjih Kola, i kad nestane, mi smo rpvi, bazen kod crkve, prvi na udaru gdje nestane vode. Molio sam da ovdje, ovo je zajednička kuća moja i moje braće, ona je dotrajala, molio sam da se stavi bandera samo ovdje gore malo više, ako se ikad počne praviti, moraće se nešto raditi", kaže Petar Regodić.

Od Manjače i nekadašnjeg života na njoj, ostala je samo sjena, priča Petar. I ono malo stanovnika, kaže, zubata zima, visoki snijegovi i oštri vjetrovi otjeraju u grad ili u svijet. 

Starina Petar kaže da su zime na Manjači same od sebe teške. Ono što bi im olakšalo jeste javna rasvjeta. Tako bi bar lakše dolazili i vidjeli put do kuća, bandere stoje već nekoliko godina ali sijalica još uvijek nema.