"Svako ko se bavi sportom zna koliko je teška svaka promjena trenera i igračkog kadra. Fenerbahče je za tri godine promijenio tri trenera i dosta igrača. Uvijek treba vremena da se ekipa posloži. Kada pogledate najbolje ekipe u Evroligi to su ekipe koje su godinama zajedno na okupu. Mi smo skoro deset novih igrača doveli pred ovu sezone. Sa druge strane, neke utakmice smo izgubili na jednu loptu, zadesile su nas i neke povrede. Ostaje nam da se borimo do kraja sezone. Ono što je važno je da je atmosfera u ekipi zaista sjajna, družimo se i van terena", kaže Gudurić.

Jedan od ciljeva je šampionska titula u Turskoj.

"Smatram da Fenerbahće može da osvoji šampionsku titulu u Turskoj. Zbog toga i igramo. Moramo da vjerujemo u to. Za to se borimo i radimo svaki dan. Ja duboko vjerujem da možemo da se nosimo sa Anadolu Efesom. Samo da nas zdravlje posluži", kaže Gudurić.

Od ove sezone trenersku palicu u Fenerbahčeu duži Aleksandar Đorđević sa kojim je Gudurić sarađivao u reprezentaciji Srbije. Marko kaže da nema problem da se prilagodi novom sistemu i da je tako naučen od malih nogu.

"Ja sam od mlađih kategorija naučio da se prilagodim svakom novom sistemu, treneru i ekipi. Tako je i sada. Trudim se da što više komuniciram sa Saletom oko svoje uloge i oko toga šta on želi od mene na terenu. Sada kada smo ostali bez De Koloa i Veselog, malo mi se uloga promijenila tako da dosta komuniciramo oko svih stvari", kaže Gudurić.

Marko Gudurić svoje košarkaško ime i prezime stekao je u Crvenoj zvezdi sa kojom je osvojio ukupno pet trofeja. Kaže da mu svaki dolazak i svaka nova partija protiv voljenog kluba izaziva posebne emocije, a tako je bilo i na posljednjem evroligaškom gostovanju „Fenera“ u Beogradu.

"Na zagrijavanju sam pjevao „Zvezdine“ pjesme i svaki put mi je drago kada se vratim. Svaki put kada igram protiv Zvezde nekako mi je poseban osjećaj koji ne mogu da opišem. Uvijek mi taj duel izazove emocije. Sve mislim, igrao sam tri četiri  puta do sada, pa će mi peti put  biti nešto normalnije, ali... ne mogu to da opišem. Zaista je poseban osjećaj", priča Gudurić.

Od malih nogu je "Zvezdino" dijete, a navijačku pripadnost, priča, naslijedio je od oca. 

"Ja sam od malih nogu navijao za Crvenu zvezdu, to znaju svi moji prijatelji i svi koji me poznaju. Tako sam vaspitan, tako to ide kod nas. Ako ti otac navija za „Zvezdu“ onda i ti navijaš. To je stvar kućnog vaspitanja. Kada sam bio mali moj krajnji cilj bio je da zaigram u „Zvezdinom“ dresu. Nisam tada razmišljao o svemu ovome što mi se kasnije desilo, i Fenerbahče, i NBA, jedini san mi je bio da igram za „Zvezdu“. Nije bilo lako. Trebalo je mnoge stvari da se poklope, ali kada sam to doživio...Sjećam se svoje prve sezone i utakmice protiv Bajern Minhena, bila je važna za prolazak u TOP 16 fazu, tada su mi prvi put skandirali ime. Tada je i moj otac pustio suzu i zaplakao. Bilo je baš emotivno. Uvijek se lijepo vratiti, vidjeti sve te ljude i navijače. Zato kažem da će Crvena zvezda uvijek imati posebno mjesto u mom srcu", kaže Gudurić.

Na pitanje da li će jednog dana ponovo obući „Zvezdin“ dres diplomatski odgovara.

"Nikada se ne zna šta život nosi i šta je kome zapisano. Zašto da ne? Kažem „Zvezda“ će uvijek imati posebno mjesto kod mene. Možda jednog dana-vidjećemo", poručuje Gudurić.

U Istanbulu se, kaže, skrasio. Pamtiće drugi mandat u Feneru i po tome što je postao otac, pa ne krije da je svaki slobodan trenutak posvećen porodici. Najviše se van terena druži sa Janom Veselim, saigračem iz  Fenerbahčea, i nekadašnjim košarkašem Partizana. 

"Nema toliko peckanja sa Janom oko Crvene zvezde i Partizana. Ponekad bude, ali mislim da smo to malo prerasli. Naravno da je njemu drago kada Partizan pobijedi, a meni da je drago kada „Zvezda“ pobijedi. „Peckamo“ su u granicama dozvoljenog", otkriva Gudurić.

Marko je danas jedan od najboljih evropskih košarkaša, a u to društvo stigao je marljivim radom za koji kaže da je jedini recept za uspjeh.

"Talenat je bitan, to svi znaju. Ali isto tako, svi znaju da rad, volja i želja čine osamdeset odsto uspjeha. Bez toga se ne može i to je uvijek bio moj put. Ja za sebe nikada nisam smatrao da sam talentovan i uvijek sam se trudio da, od malih nogu, više radim od drugih. Međutim, kasnije sam shvatio da sam ipak i talentovan (smijeh) i onda kada se to sve poklopilo sa radom i dodatnim treninzima bio sam spreman da iskoristim šansu koju sam dobio. Rad je, kao u bilo kojoj sferi života, bitan. Ako ja svaki dan šutiram 100 lopti više od drugog, i ako to radim konstantno mjesec, dva, tri, godinu dana onda je negdje sasvim logično da ću ja imati veću šansu da pogodim na utakmici nego on", kaže Gudurić i nastavlja:

"Uvijek sam se trudio da sve što radim radim maksimalno i do kraja. Šta god trener da kaže, trudio sam se da radim to na pravi način. Jednostavno, razmišljao sam na način da bih prevario sebe ukoliko to ne bih radio onako kako treba. Uvijek sam imao u glavi da mi se sve vratilo zato što sam bio pošten prema sebi i prema svom radu."

Košarkaške snove ostvario je i odlaskom u NBA ligu. Za dane provedene u Memfisu ima samo riječi hvale.

„Za mene je to bilo sjajno iskustvo. Pogotovo na početku, kasnije je bilo malo teže. Bilo je dosta izazova nakon što sam ispao iz rotacije, ali prezadovoljan sam  što sam uopšte imao priliku da doživim to sve. To je bio jedan od snova za koji sam mislio da se neće ostvariti.  Zahvalan sam i Memfisu iako mislim da je to moglo da traje i dalje. Ali, šta je tu je. Svako u životu ima svoj put. Moje je da se trudim i radim i da budem pošten i dalje.“, kaže Gudurić.

Za kraj, na poziv naše ekipe da dođe u Banjaluku sa klubom ili reprezentacijom Srbije, svojim odgovorom otkriva i jedan od klupskih ciljeva od kraja sezone.

"Bože zdravlja, vidimo se u Banjaluci, ali ajde da se prvo vidimo na završnom turniru Evrolige u Beogradu", ističe Marko Gudurić.