Na ulicama Knina Hrvati se pripremaju za proslavu "Oluje". Sa druge strane za Srbe je "Oluja" košmar i otvaranje najbolnijih rana.
Iz srca Knina do srpskog zaseoka Kolundžije stiže se za svega par minuta. Tamo su gotovo sve srpske kuće zarasle i puste. Jedan čovjek, ipak, uliva tračak nade.
"Ja sam sada dobio tu zadaću od Gospoda, da štitim ovo selo, selo Žagrović, zaseok Kolundžije, koje je skoro pa napušteno. Ja sam tu došao, kupio sam objekat, ja štitim ove kuće od komšija, od devastacije i pljačke", kaže Gajo Radmilović, Knin.
A ta srpska ognjišta u Kninu ostala su pusta od "Oluje" i avgusta 1995. godine.
Tada je i Gajo, kao jedanaestogodišnji dječak, sa svojom porodicom, završio u izbjegličkoj koloni.
"To je strašno, to je noćna mora", dodaje Radmilović.
To su slike koje će zauvijek biti pred očima. Ali o tim ranama i bolnim sjećanjima tek rijetki progovore.
U Raškovićima, najvećem zaseoku u najvećem srpskom selu Žagrović u Kninu, nismo pronašli nijednog Srbina koji bi pred obilježavanje godišnjice "Oluje" stao pred našu kameru i govorio na ovu temu.
Stala je zato srpska novinarka iz Knina. I ona se sjeća izbjegličke kolone.
"To će ostati dio nas. Ali je činjenica da većina ljudi koji su se ovdje vratili i imaju istu sudbinu ne vole da se baš u ove dane samo priča o tome", priča Vesna Radulović.
Srbima je u Kninu, živjeti sa Hrvatima 365 dana u godini. I možda se komšije u svim tim danima i slože, ali u danima "Oluje", nikada neće.
"Mi smo tu zapravo nemoćni da bilo šta napravimo. Živimo u Hrvatskoj. Mi ćemo sa naše strane obilježiti sve žrtve, napravićemo pomene, a sa druge strane većinski narod radi ono što smatra da je najbolje za njega", kaže Milan Đurđević, načelnik opštine Biskupija.
Pogrom Srba u "Oluji" počeo je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije. Tokom "Oluje" ubijeno je oko 2.000 ljudi, uglavnom civila, a protjerano je između 220 i 250 hiljada krajiških Srba.
