Sjećanja Petra Smiljanića ne blijede ni poslije 28 godina. Kaže, kao da je juče bilo. Sa suprugom je Gređane napustio u sedam sati naveče, više, priča, nisu mogli čekati.
"Prošao sam kroz varoš i kada sam vidio užas onaj to sam vidio, hvalio sam Boga što sam ostao živ i što sam prošao to sve skupa. Supruga i ja, srećom sin i kćerke su mi u Banjaluci bili, a ja i supruga smo sjeli u nekakav auto, imali smo nekog starog Forda, ostavili smo, traktor ostao sve spremno da idemo ali to nije više bilo za čekati", kaže Petar Smiljanić.
Ubijanje civila i granatiranje kolona ne može biti pobjeda kao što to predstavlja druga strana. Ne želimo poručuje Milorad Dodik da zaboravimo strašne progone Srba. Mnogi od njih su spas i slobodu našli upravo u Republici Srpskoj. Pripadnicima Vojske Republike Srpske Krajine kaže priznaće se borački status koji imaju borci Srpske.
"Ovo je teška istorija, veoma vijugava, odnosa koje smo imali i imamo na prostoru bivše Jugoslavije, ta istorija nesumljivo pokazuje samo jedno dok mi danas ovdje održavamo komemoraciju samo nekoliko kilometara odavede a drugoj strani se oblježava velika pobjeda. Čitave godine, mnogo mjesta na kojima se sastajemo i moramo da to činimo jer to zaslužuju žrtve. Jer su one žrtve jer su isklljučivo pripadale narodu, koji je naš srpski narod", kaže predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
A srpski narod svoje utošište pronašao je prvo u Gradišci. I danas je to grad otvorenog srca, poručuje gradonačelnik. Srbi moraju da se bore za istinu i pravdu i jasno kažu da su slobodarski narod.
"To je naše opredjeljenje i obaveza da se sjetimo i podsjetimo mlađe generacije, ali i da pošaljemo poruku da je Gradiška otvoren grad. Grad koji je i 1995 otvorio i srce i dušu, raširio ruke i prihvatio kolonu izbjeglih Srba iz zapadne slavonije koji su danas postali žitelji Gradiške", kaže gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić.
Protiv zapadnoslavonskih Srba krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga.
Oružane snage Hrvatske su u akciji "Bljesak" 1995 sa područja Zapadne Slavonije koja je tada bila u sastavu Republike Srpske Krajine i pod zaštitom UN za samo 36 sati proterale 15.000 hiljada Srba. NJih 283 je ubijeno od čega 107 civila, 44 žene i 12 djece.
