Sekretar Udruženja "12 beba" Željka Tubić poručila je danas da je tragična smrt 12 beba u Kliničkom centru Banjaluka 1992. godine zbog nedostatka kiseonika, događaj koji se ne smije nikada zaboraviti.
"Ovaj događaj ne smije biti izbrisan iz sjećanja i pominjanja, jer je obilježio tok rata i jedan dio istorije na ovim prostorima", rekla je Tubićeva novinarima nakon parastosa i polaganja cvijeća na Novom groblju u Banjaluci povodom obilježavanja 27 godina od tragične smrti 12 banjalučkih beba.
Tubićeva je rekla da članove porodica preminulih beba tješi to što ovaj događaj ne pada u zaborav, već suprotno, svake godine koja dolazi više se o tome priča i govori u javnosti, pišu knjige i snimaju dokumentarni filmovi.
"Vrijeme ne može ublažiti gubitak djeteta. Svaka godina koja dođe je sve teža za nas majke i naše porodice. Ne može čovjek biti kompletan ako izgubi dijete, pogotovo bebu kojoj uopšte nije data šansa da živi", zaključila je Tubićeva.
Program obilježavanja 27 godina od tragične smrti banjalučkih beba biće nastavljen kod spomen-obilježja "Život" u centru Banjaluke polaganjem cvijeća i obraćanjem zvaničnika.
Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Vojska Republike Srpske je, nakon ovog tragičnog događaja, probila koridor u Posavini i oslobodila pravac prema granici sa Srbijom, koji su do tada blokirale muslimanske i hrvatske snage.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
