Aleksa Borović iz golijskog sela Seča Reka sam sjedi u školskoj klupi, sam jede svoju užinu, a odmore provodi igrajući se sa učiteljicom koja mu jedina pravi društvo.
Ali, ne zato jer on ne želi da se druži sa drugima, već zbog toga što je on jedini učenik prvog razreda u seoskoj osnovnoj školi.
- Super mi je ovako i navikao sam, pored učenja imamo dosta sadržaja. Svakoga dan igramo se žmurke, družimo se i provodimo vrijeme na ljuljašci, kazao je za RINU ovaj mališan.
Učiteljica Marija trudi se da mu svakog radnog dana bude i učitelijica i prijatelj i sudeći po osmehu na dječakovom licu to i uspijeva.
Sudbina seoskih škola svuda je slična, a tome najbolje svjedoči ova prosvjetna radnica. Marija je za 26 godina radnog staža imala đaka koliko njena koleginica u jednoj generaciji. Ali se ne žali, naprotiv uživa u svakom radnom danu sa Aleksom.
- On nema svoje školske drugare, nema sa kim da podjeli svoju radost i tugu, nema sa kim da podjeli užinu i on to sve mora da radim sam. Ja se trudim da koliko god mogu zamijenim drugare ali to jednostavno nije toliko izvodljivo. On se ne žali, jer je takvo dijete, poslušno, drago i pametno koje voli da istražuje i saznaje neke nove stvari, zbog čeka nemamo nikakvih problema, niti imam potrebe da budem dodatno stroga - kazala je Marija.
Ipak tokom ljetnjeg raspusta Aleksa ipak dobije društvo. Maša Subotić ljetnji raspust provodi kod bake na Goliji, ali već drugi raspust kao gost dolazi u osnovnu školu prof. dr Nedeljko Košanin da bi se družila sa drugarima iz potpuno drugačije sredine u kojoj ona živi.
- Ovdje je jako drugačije u odnostu na sredinu iz koje ja dolazim, Aleksa je sam u školi dok u mom odjeljenju ima veliki broj učenika. Zbog te različitosti ja baš volim da dolazim na Goliju. Iako svoje đačke dane provodi sam, Aleksa je na drugoj strani mnogo i dobio, jer je njegova učiteljica ujedno i najbolja drugarica, rekla je Maša.
Učiteljica Marija za kraj dodaje da je uprkos svemu lijepo raditi sa manjim brojem djece. Nada se da će seoske škole preživjeti sve migracije lokalnog stanovništva ka gradovima i da će penziju za deset godina dočekati na istom mjestu, ali i sama je svijesna da će to biti veoma teško.
(Foto: RINA)