Slavica Popadić, poznata i kao kosovka djevojka koja se 1998. i 1999. godine hrabro borila na Kosovu, preminula je, a njene teške i bolne riječi o svemu što je vidjela tokom rata, ostaju kao lekcija i opomena.
U jednoj od ispovijesti ispričala je kako su junaci od svega 19, 20 godina izgubili živote za domovinu, ali i kako su je NATO avioni, suprotno Ženevskoj konvenciji, raketirali dok je previjala ranjene vojnike.
- Mnogo je teško kada vidite ljude koje poznajete, vidite čovjeka koga znate i samo par sati kasnije njega više nema. On je ostao bez glave i njegov rođeni brat je gledao kako to izgleda - pričala je tada Slavica, pa nastavila:
- Drugi oficir, pridodat našoj jedinici, je ostao bez donjeg dijela vilice. Poklonio mi je šibicu koju čuvam i dan danas. Htio je da se ubije, ja sam mu otela pištolj. U jednom trenutku sam shvatila da je to Munjić Saša, jedan potporučnik, nije imao vilicu, ždrjelo je virilo... - prisjetila se.
Sve je to, kaže, moralo da se preživi.
- Kada sam išla da izvlačim ranjene i mrtve, moj vozač je bio u jednom kanalu. Ranjen u leđa. Pokušala sam da ga previjem, nadlijetali su avioni, a ja sam se bacila na njega sa ogromnim znakom Crvenog krsta. Avioni su me raketirali i mitraljirali - ispričala je tada.
