Dvije decenije Srbiju je potresalo surovo ubistvo Slavice Manić iz Zaječara kojoj je nepoznati ubica 2000. godine kamenom smrskao glavu. Misterija je konačno riješena 2017, kada je za ovaj zločin uhapšen Goranov rođak, a Majin djever - Predrag Džonić (58).

Tijelo Slavice Manić pronađeno je u oktobru 2000. Na šetalištu Kraljevica pokraj Zaječara. Kako je 17 godina kasnije utvrđeno, Predrag Džonić ubio je svoju nesuđenu snahu jer je vjerovao da mu je zapalila kuću dok je bio u Italiji.

Manićevu je ubio udarcima kamenom u glavu, pri čemu je nesrećnoj ženi smrskao lobanju. Nakon toga je leš zakopao, pa se vratio u Italiju gdje je živio i radio. Nestanak Manićeve je prijavio njen otac, a leš je, poslije jednomjesečne potrage, pronađen. Tada su na njenom tijelu otkriveni biološki tragovi, ali DNK nije bio u bazi podataka. Kao i slučaju iz Moravca, niko nije mogao ni da nasluti ko je ubio Manićevu, a pogotovo da je to uradio neko blizak u koga se ne sumnja. Igrom sudbine, klupko se odmotalo kada je Džonić uhapšen u Italiji zbog bludničenja nad djecom. Nakon robije on je deportovan u Srbiju. Čim je kročio na tlo Srbije uzet mu je DNK koji se poklopio sa tragovima sa mjesta zločina i istog momenta je uhapšen.

Mještani Moravca uz narodnu izreku da krv nije voda tvrde da su Predrag Džonić i zlotvor iz njihovog sela rođaci, piše "Alo".

"Džonići su dođoši, nisu starosjedioci. Kada je taj Džonić uhapšen zbog ubistva snaje, svi su Goranu govorili: "Ovaj neki tvoj". Ispostavilo se da zaista jesu rod, ali dalji. Tako je nam je sam Goran pričao", każe jedan mještanin Moravca i Džonićev komšija.

Ono što dodatno uliva jezu je to da osim prezimena postoje i druge sličnosti između ova dva zločina koja su se desila u razmaku od dve decenije. Obojica su ubili člana familije - sumnja se da je Goran likvidirao brata od tetke i njegovu porodicu, a Predrag ženu svog brata.

Sličnosti imaiu načinu na koji su se riješili tijela. Goran je, kako se sumnja, porodicu Dokić zapalio, pa zatrpao zemljom, šutom i granjem, a Predrag je svoju žrtvu zakopao.

"Sad kada se svega prisjetim, shvatam da možda oni imaju neki genetski problem", kaže komšija.