Teško je živjeti u Donjecku sa malom djecom, priča majka jednoipogodišnje Alise. Van zgrade se kratko zadržavaju, kratka šetnja i to je sve. 

“Naravno, da je teško. Sa malom djecom se drugačije ne može, nemamo kuda otići. Sve vrijeme se krijemo”, kaže jedna majka.

Kijevski rejon je jedan od onih koji su glavna meta ukrajinske vojske. Upravo njega najviše gađaju. Poslovne, stambene zgrade, pijaca, sve su to ovdje bili ciljevi Ukrajinaca. Ne znamo kada će preletjeti i koliko puta dnevno. Ali živjeti moramo, čekamo pobjedu, pričaju stanovnici Kijevskog rejona.

“A kuda ćemo iz rodnog grada! Čekamo poboljšanje situacije. Čekamo pobjedu. Ispunjeni smo uvjerenjem da će sve biti sjajno i sve ćemo uspjeti”, kaže jedan stanovnik.

Možete li se navići na ovakav život, pitamo ga.

“Ne smije se, ali mi se navikavamo. Znate, osjećaj da je opasno već nestaje. Nije tako kako je bilo na samom početku, 2014. godine. I sada gađaju, ali izašli smo na vazduh.”

“Normalno šetate?”

“Da, normalno šetamo, šta drugo da radimo”, kaže ovaj čovjek.

“Kako Vam je, da li se osjećate nesigurno i zašto se odlučili da ostanete?”

“Ne osjećamo se sigurno uopšte. Ali šta da se radi, ne možemo napustiti svoju kuću. U nju smo mnogo uložili. Sve što smo imali, sve smo dali za nju. Tako da, sada je ne možemo napustiti”, rekla je druga žena, a na pitanje može li se čovjek navići na sve ovo, odgovara kratko: “Ne.”

Kijevski, Petrovski, Kujbiševski i Kirovski rejon su najugroženiji dijelovi Donjecka. Granate iz pravca Avdejevke gdje se nalaze ukrajinski položaji, padaju i danju i noću, bez pravila.