Najmanji dječak u bolničkom krevetu za odrasle, petogodišnji Aras, leži na leđima i igra se autićem. On je jedno od turskih čuda. Spasilačke ekipe oslobodile su ga iz ruševina njegove kuće u razorenom Kahramanmarašu 105 sati nakon potresa.
Kad je doveden na odjel intenzivne njege u stanju hipotermije, izmjerena mu je tjelesna temperatura od 28 stepeni Celzijusovih.
Iako je Aras preživio, njegova sedmogodišnja sestra Hiranur nije, kao ni njegov devetogodišnji brat Alp, a ni njihov otac nije imao više sreće. Ovo je jedna od brojnih porodica nepovratno slomljenih turskom katastrofom.
Uz Arasov krevet sjedi Mehmet koji nježno mrsi kosu svog unuka. Sedamdesetdvogodišnjak kaže da će do kraja života paziti na Arasa kao da mu je rođeni sin.
"On je pošten dječak, ima jaku osobnost i iskren je. Nije razmažen. Spasioci su bili toliko dobri da su ga spasili i uz Božju milost vratili nam ga živog", rekao je Arasov djed, prenosi BBC.
Dok mu doktor mijenja zavoj na natečenom lijevom stopalu, malo se trznuo, no dobro se oporavlja. Arasova majka takođe je preživjela razorni potres, ali nisu se vidjeli od kobnog potresa jer se ona liječi u drugoj bolnici.
Dječaku je život spašen na odjelu intenzivne njege koji su postavili izraelski doktori. Nisu spasili samo njega već i šezdesetpetogodišnjeg Samira iz Sirije koji je izvučen iz ruševina nakon šest hladnih noći zbog čega su mu morali amputirati obje noge. Za doktore u središtu ove katastrofe bila je to iscrpljujuća i traumatična sedmica.
