"Nisu nastradali samo Srbi, nisu samo oni. Nastradali su i vojnici NATO-a, većinom Italijani, koji već dugo godina ne mogu da dobiju odštetu. Niko im ništa nije govorio, a zatim su se razboljeli od onkoloških bolesti", rekla je Zaharova.

Ona je komentarisala i to što se rađaju djeca bolesna zbog toga.

"I ne samo da se djeca rađaju, zaražena je hrana, zemlja koja daje prinos i tako dalje. I nema nikakvih vapaja javnosti, javnih pobuna pravnih organizacija, koji bi davali grantove od strane Evropske Unije za rješavanje ovih ili onih problema, kako isplaćivati ljudima odštetu, kako liječiti ljude i tako dalje. Nikakve „Anželine Žoli“ ne lete u Beograd i ne drže za ruku djecu koja se rađaju bolesna jer su im roditelji bili otrovani. To nije zanimljivo, toga nema. Nema ni Hirošime i Nagasakija. Ako odete u Japan, probajte naći Japanca koji će Vam reći da su ih bombardovali Amerikanci. Vjerovatnije je da će reći da ih je nuklearnim oružjem gađao Sovjetski Savez. Iskreno, ne mogu reći, da to što je bilo u Iraku da je to bolje, lakše, prostije od onoga što je bilo u Beogradu ili gore, teže i užasnije", rekla je Zaharova.

Potom je govorila o ratu na Bliskom istoku.

"Razumijete, to je za mene kao za ženu, suprugu, majku, kćerku, ne znam, čovjeka, koji nije ravnodušan prema problemima koji su oko nas, predstavlja divljaštvo da do dana današnjeg niko nije izbrojao koliko je civila poginulo u Iraku. A zašto bi ih brojali? Izgleda da postavljaju takvo pitanje. Ili zato što to nisu ljudi? Ljudi koji žive na Bliskom Istoku, na sjeveru Afrike, oni su neki drugačiji ljudi? Prema njima treba primjenjivati drugačije mjere ili kako? Nisu ih čak ni izbrojali! Ako odete na Vikipediju ili čitate na nekim sajtovima i Organizacije UN i nekih drugih svjetskih organizacija, tamo nigdje nije napisano da je u toku antiiračke kampanje, okupacije Iraka, rata u Iraku poginuo neki broj ljudi. Znate kako je tamo napisano? „Po različitim procjenama." Kako može biti po različitim procjenama? Cifra ide od nekoliko stotina hiljada do nekoliko miliona! Kako to može biti? Ako se dogodila neka tragedija, možete dugo tražiti čovjeka koji je nestao bez traga, utvrđivati do jedinica broj žrtava i tada možete govoriti „po različitim procjenama". Ne mogu biti različite procjene kada se radi o stotinama hiljada ljudi, civila. Idemo dalje", rekla je Zaharova.

Ona je zatim istakla da je to monstruozno, ali da o tome niko ne priča.

"A onima koji razmišljaju u Evropi zatvaraju usta. Sjećam se pojedinačno, mogu na prste jedne ruke da nabrojim one evropske novinare koji su uspjeli postati značajni u društvu, poznati u svijeti, a koji su imali alternativno stajalište o događajima. Razumijete, pojedinačno. A ostali se, nažalost, plaše da pričaju o tome. Ne daju im. Jednostavno im stave znak „Stop!". Idemo dalje. Irak se nije tu završio. Zločini koje su SAD, kolektivni zapad, počinili u Iraku čine ne samo direktna ubistva, već i u tome da su napravili plodno tlo za već deceniju formiranja terorističkih elemenata. I nisu u pitanju jedinice, ni desetina, stotine, hiljade. To su su desetine crtica stotine hiljada koji su potom od 2000. do 2020-ih godina formirali terorističke organizacije i nazvali sebe ISIL. I koje su uopšte pretendovale na osnivanje jedinstvene države. A zatim je samo počela da se dodaje zapeta: Arapsko proljeće, prevrati u različitim državama, Libija i tako dalje" rekla je Zaharova.

"Amerikanci krenuli drugim putem"

Prema njezinim riječima, kada su Amerikanci shvatili da ne mogu slomiti konstrukciju UN 2000-tih, krenuli su drugim putem.

Ona kaže da su Amerikanci pristali ostati tamo, unutar te organizacije i da su počeli podrivati iznutra rad, postižući konsenzus sklapajući koaliciju sa većinom, ali koja nije radila u cilju traženja kompromisa i pregovora, nego različitim načinima: ucjena, potkupljivanje, prijetnje, slično tome, sankcije i tako dalje. 

"Tj. one su odlučile da pod svoju kontrolu stave UN i naprave sebi dodatni mehanizam za realizaciju svog viđenja svijeta. Ali nije se desilo onako kako su zamislili. Prosto, svi se sjećaju kakav je bio kolonijalistički svijet, svi se sjećaju puta imperijalističkog shvatanja, koji je bio neuspješan za imperiju, za metropolu. Zatim su počeli sa sljedećom etapom uništavanja tog sistema koji je stvoren poslije Drugog svjetskog rata, kako smo već rekli, napravljenog zbog samo jednog cilja sprečavanja trećeg svjetskog rata. Počeli su da smišljaju nešto što bi moglo zamijeniti čitavo međunarodno pravo. To su prvo bili neki savezi i koalicije, sjećate se. To nisu bili samo napadi SAD-a na Irak i to nije bila operacija NATO-a protiv Iraka. Oni su djelovali šire. Bilo im je potrebno da naprave privid takozvanog svesovjetskog krstaškog pohoda. Igrali su na ne samo svoje interese i ideologiju, koliko na neku globalnu, mesijansku ulogu", rekla je Zaharova.

POVEZANA VIJEST: Marija Zaharova za ATV: Zapad se iživljava nad Evropom, Kijev koči pregovore

Istakla  je da su oni objavljivali pohode svojih koalicija protiv zla. 

"Razumijete, ne protiv nekog konkretnog problema, čak ni protiv nekog konkretnog čovjeka, političke figure. Ne. Sve se to serviralo kao suprotstavljanje zlu. I zaštita slobode. Zašto su oni na sebe preuzeli tu ulogu, što im je dalo za pravo da su oni u stanju to da urade. Nikako nije jasno. Zato što je istorija druge polovine 20. vijeka, neću sada ulaziti u istoriju Sjedinjenih Američkih Država, nećemo se doticati istorije i toga šta su uradili sa domorodačkim stanovništvom, Indijancima, sad nećemo o tome. Ali čak je i druga polovina 20. vijeka bila prepuna takvih dramatičnih događaja u vezi sa SAD, počevši od Hirošime i Nagasakija kada su prvi u istoriji, ja ću sada da se prekrstim, ja se nadam da se to nikada neće ponoviti, daj bože, daj bože da se nikada ne ponovi, ali oni su bili prvi i nadam se i jedini koji su upotrijebili nuklearlno oružje tada. Zatim su nastavili sa još "podviga", pod navodnicima, ne manje strašnim. Oprostite, ali to što su radili u Vijetnamu su mnogi zaboravili. Sačekajte, sačekajte do 1999. imamo još ići. Ali Vijetnam, razumijete, Vijetnam. Dobro, možemo čitati dokumenta, možemo čitati arhivski materijal, a možemo i pogledati Kapoline filmove, za one kojima su važni umjetnički izrazi. I druga umjetnička ostvarenja. Ali u svakom slučaju, to je neljudska surovost. Neljudska surovost je pokazana. Oprostite, kod nas se čak u ruskom jeziku od tih vremena pojavio takav izraz: spaliti do napalma, tj. uništiti do posljednjeg. Na najsuroviji način postizanje cilja uz pomoć korištenja svih dostupnih sredstava. Taj izraz spaliti do napalma je postao dio ruskog jezika poslije onoga što su Amerikanci uradili u Vijetnamu", rekla je Zaharova.

Zatim se obratila našim gledaocima.

"Obraćam se Vašim gledaocima, onima koji budu, nadam se, gledali ovaj program, ako je blokiraju na Jutjubu i tako dalje, negdje još, na sajtu. Uđite na Internet, ukucajte 'SAD u Vijetnamu', 'Napalm', 'Šta je to Napalm'. Pogledajte šta se desilo sa djecom , sa civilima. Ko je poslije toga dao pravo Vašingtonu da smatra sebe vojskom svijeta? Oni nisu iskupili nijednu dječiju suzu, ako se sad poslužimo riječima Dostojevskog. Oni nisu iskupili nijednu dječiju suzu, a bilo je galaksija tih suza. A sada, Beograd. Mi stalno ponavljamo, vjerovatno u državama Balkana slušaju te moje izjave. Za mene je to lična priča. Ništa me ne veže, nemam rođake, nemam neke krvne veze sa zemljama Balkana. Imam tamo prijatelje. Išla sam u školu gdje su u mom razredu bila djeca iz tadašnje Jugoslavije. Oni su bili različitih nacionalnosti i kad smo već kod toga, bilo im je jako teško da se unutar sebe opredijele za svoju budućnost i tako dalje. Oni su poslije ljetnih raspusta donosili i fotografije i priče o onome šta se tamo događalo, jer je to bio početak devedesetih godina. Zato je u meni sve to veoma živo i kada je 1999. svijet gledao kako civilizovana zemlja, Sjedinjene Američke Države, uz pomoć civilizovanih zemalja Evrope bombarduju civilne objekte i civile u centru Evrope. Pritom, usput uništivši ambasadu Kine, desilo im se. Specijalno, ciljano bombardovavši televiziju, zajedno sa ljudim koji su bili tamo. I sve ostalo. I sve je to trajalo više od dva mjeseca", rekla je Zaharova za ATV.

Dodala je da je kod nje kao i kod većine ljudi, poslije toga počeo otpor.

"Jer taj isti Vijetnam nismo sami preživljavali, nismo slušali priče, nismo to gledali u direktnom prenosu, a Jugoslaviju, mislim na Srbiju, iako smo Jugoslaviju na početku devedesetih vidjeli u direktnom prenosu, i slušali priče prijatelja i vidjeli smo tu monstruoznu nepravdu koja je tamo učinjena i dijametralno suprotan pogled zapadnih sredstava informisanja na situaciju. A potom se sve završilo katastrofom 1999. godine. Za mene svijet nije mogao više biti isti. On se promijenio. Ali ni na tome se nisu zaustavili. Dalje je bio Irak", zaključila je Zaharova.