Naučnici uspješno uzgojili leblebije u mjesečevoj prašini: Rezultat je impresivan!

Prema novom istraživanju Univerziteta u Teksasu u Ostinu, odgovor bi mogle biti upravo leblebije.

Tim naučnika je prvi put uspešno uzgojio i požnjeo leblebije u simuliranom mjesečevom tlu (regolitu), što predstavlja značajan napredak. Istraživanje je sprovedeno u saradnji sa Univerzitetom Teksas A&M, a rezultati su objavljeni u časopisu "Sajentifik Riports".

Šta je Mjesečev regolit?

Sara Oliveira Santos, glavni istraživač projekta i postdoktorant na Institutu za geofiziku Univerziteta u Teksasu, ističe da je ovo veliki korak u razumijevanju kako proizvoditi hranu na Mjesecu.

„Ovo istraživanje se bavi održivošću uzgoja useva na Mjesecu. Kako pretvoriti regolit u plodno tlo? Koji prirodni mehanizmi mogu omogućiti tu transformaciju?“, rekla je Santosova.

Mjesečev regolit (prašina) je ekstremno negostoljubiv za biljke: nedostaju mu mikroorganizmi i organska materija, a sadrži teške metale koji mogu biti toksični. Iako posjeduje osnovne minerale, bez dodatne obrade ne podržava rast.

Ekonomija

Prvi rast cijena hrane nakon pet mjeseci: Najviše je poskupjela jedna žitarica

Za eksperiment je korišćen simulator mjesečevog tla kompanije "Egzolit Labs", koji vjerodostojno oponaša uzorke donete misijama Apolo. Tim je dodavao vermikompost (proizvod kalifornijskih crvenih glista) bogat hranljivim materijama i raznovrsnim mikrobiomom. Ovaj kompost se može proizvoditi od organskog otpada (ostaci hrane, pamučna odeća, higijenski proizvodi) koji bi inače bio bačen tokom misija.

Sjeme leblebija je prije sadnje tretirano arbuskularnim mikoriznim gljivama (AMF). Ove gljive stvaraju simbiozu sa biljkom: pomažu u apsorpciji hranljivih materija, a istovremeno smanjuju usvajanje toksičnih teških metala.

Da li je moguć uzgoj visokoproteinske hrane ne Mjesecu?

Rezultati su pokazali da mješavine sa do 75% simuliranog regolita omogućavaju normalan rast i berbu zrelih mahuna. Kod većih koncentracija regolita (preko 75%) biljke su pokazivale stres i rano venuće. Ipak, one tretirane gljivama preživljavale su duže i bolje podnosile stres u poređenju sa netretiranim biljkama. Važno otkriće je i da su gljive uspješno kolonizovale koren i preživjele u simulantu – što znači da bi ih u realnim uslovima vjerovatno trebalo unijeti samo jednom.

Iako je berba leblebija velika prekretnica, ostaju otvorena pitanja o ukusu, nutritivnoj vrijednosti i bezbjednosti. Treba utvrditi da li su toksični metali ostali u biljci i koliko su leblebije zdrave za astronaute.

„Želimo da sagledamo njihovu izvodljivost kao izvora hrane. Koliko su hranljive? Da li sadrže sve što je potrebno astronautima? Ako trenutno nisu bezbjedne za konzumaciju, koliko generacija je potrebno da postanu?“, objašnjava Džesika Atkin, doktorant na Odjeljenju za nauke o zemljištu i usevima Univerziteta Teksas A&M.

Ovo istraživanje približava nas ideji da astronauti na Mjesecu jednog dana mogu da uzgajaju sopstvenu visokoproteinsku hranu – možda čak i naprave „mjesečev humus“.