
Autor:
ATV redakcijaKomentari:
0
Dok su se za njegove patente otimali svjetski giganti poput Mercedesa i američke agencije NASA, Nebojša Milošević iz sela Mala Sugubina kod Trstenika stare dane dočekao je u kamenorezačkoj radionici, crtajući portrete na nadgrobnim spomenicima kako bi prehranio porodicu.
Iako danas važi za hodajući kompjuter, Nebojša u djetinjstvu nije znao da čita, ali je zato baratao brojevima bolje od većine odraslih. Za sve je bio zaslužan njegov deda, ratni veteran koji je komšijsku djecu učio matematici kroz igru, a o tim prvim lekcijama i porodičnoj istoriji Milošević je svojevremeno ovako govorio za medije.

Region
Banjalučanin optužen za jedno ubistvo: U ratu klanova likvidirana tri Đuričkovića
"Na mene je veliki uticaj imao deda Miloš, koji je bio solunac, prešao Albaniju i sedam godina ratovao od Drugog balkanskog rata pa do Arnautske pobune na Kosovu i Metohiji. Po njegovom imenu nosim prezime, a prije je bilo Jevremović. Moj otac je promijenio prezime iz zahvalnosti prema dedi, koji je bio ranjen na Mačkovom kamenu i ostao slijep. Svoj deci iz komšiluka je, kroz igru, pokazivao matematiku. U prvom razredu nisam znao nijedno slovo, ali sam umio da računam (sabiram, oduzimam, množim i delim) i to sve do milijardu", ispričao je Milošević svojevremeno za "Kurir".
Životni put ga je, umjesto ka željenom slikarstvu, zbog siromaštva odveo u mašinstvo. Već 1968. godine prijavio je svoj prvi izum - mašinu za prikupljanje polena, koju je odmah otkupilo preduzeće "Dalmacija bilje" iz Dubrovnika.
Uslijedio je odlazak na studije brodogradnje, ali su ga političke tenzije natjerale da spakuje kofere i ode u vojsku, o čemu je detaljno svjedočio.

Ekonomija
Koliko poskupljuju cigare: Evo od čega zavisi
"Zaposlili su me, od njih sam dobio stipendiju iz radnog odnosa i upisao Višu tehničku školu za brodogradnju u Dubrovniku, na Lapadu. Položio sam sve ispite, osim engleskog i nisam diplomirao. U Hrvatskoj je 1971. godine krenuo Maspok, osjetio sam situaciju, pa sam otišao u JNA u Štip", ispričao je.
Upravo tokom služenja vojnog roka nastao je njegov hidrodinamički automatski mjenjač, koji će kasnije postati osnova za čuveni "retarder" na Mercedesovim kamionima.
Nijemci su bili spremni da otkupe licencu, ali su mu poručili da patent, pošto je prijavljen u SFRJ, prvo mora da ponudi domaćim fabrikama.

Društvo
Sutra nas očekuje pravi vremenski rolerkoster: Ovo je prognoza
Tako je zakucao na vrata kragujevačke "Zastave", gdje je odmah na ulazu ostavio komisiju bez teksta.
"Zastava je raspisala konkurs za četiri konstruktora. Na testu inteligencije sam ostvario 203 poena i kao prvi od 40 kandidata, među kojima su bili iskusni inženjeri, primljen sam u institut", rekao je.
Nebojša nije bio teoretičar zatvoren u kancelariji, već praktičar koji je konkretno rješavao probleme u proizvodnji i spasavao fabriku gubitaka. Njegova inovacija na ležištu zadnjih točkova legendarnog "fiće" donijela je uštedu od čak 4,5 milijardi dinara za samo godinu dana, a ogromne rezultate postigao je i na kasnijim modelima, što je sam najbolje opisao.
"Za vozila jugo 45, jugo 55 i floridu konstruisao sam mjenjače sa četiri i pet brzina. Na tim mjenjačima bila je ušteda od 300 grama aluminijuma na svakom od 4,5 miliona vozila. Nagrade nije bilo, ali sam dobio platu u rangu magistra".
Nakon povratka u rodni Trstenik 1983. godine, za fabriku "Prva petoletka" uspio je da konstruiše alate za livenje turbo kompresora, što se tada smatralo gotovo nemogućim zadatkom.

Svijet
Majka troje djece optužena za incest: Polno napastvovala sina
Međutim, čim je posao bio gotov, uslijedio je hladan tuš koji mu je promijenio život iz korijena.
"Kada sam završio posao, umjesto nagrade, dobio sam rješenje o tehnološkom višku. Na birou rada proveo sam 20 godina – od 1993. do 2013. godine. Bez otpremnine, bez jubilarne nagrade za 27 godina staža", govorio je on.
Suočen sa borbom za golu egzistenciju i brigom kako da prehrani porodicu, okrenuo se zemlji, sopstvenim rukama i staroj ljubavi prema crtanju. O tome kako je preživio dvije decenije bez posla i kakve je sve mašine u međuvremenu napravio u svom dvorištu, Milošević je ispričao:
"Od 1993. do 2013. podigao sam 1.100 stabala lješnika na 1,5 hektar zemljišta, a kasnije sam povećao za još pola hektara. Konstruisao sam za sebe pet mašina za kamenorezačku radionicu. U svojoj radionici nacrtao sam više od 10.000 portreta za nadgrobne spomenike. Imam posljednji izum – analogno-homogramska antena i sa njom pronalazim vodu za bunare. Konstruisao sam i napravio mašine za branje lešnika, mašinu za kalibraciju lješnika, mašinu za krcanje lješnika, a trenutno pravim mašinu za odvajanje jezgra od ljuske lješnika. Planiram da napravim i radionicu za preradu lješnika u pastu".
Koliko je rijedak um Nebojše Miloševića najbolje pokazuje poređenje sa najvećim naučnicima u istoriji, s obzirom na to da se granica genijalnosti u nauci postavlja na 140 poena.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Nauka i tehnologija
24 min
0
Nauka i tehnologija
18 h
0
Nauka i tehnologija
20 h
0
Nauka i tehnologija
1 d
0