Da li je grijeh nositi krst u ušima kao minđušu

To naročito dolazi do izražaja kada se nađe na mjestu koje se uobičajeno povezuje sa nakitom.

Može li, onda, krst sa likom raspetog Hrista da se nosi u uhu kao minđuša ako ga osoba ne doživljava kao ukras, već ga nosi iz iskrene vere i strahopoštovanja? To je zanimalo vjernika Vladislava, koji se obratio jereju Viktoru Nikišovu sa pitanjem da li je takav postupak u skladu sa pravoslavnim predanjem.

Vladislav je želio da zna i da li bi mogao da izazove sablazan kod drugih vjernika, iako mu namjera nije da na bilo koji način pokaže nepoštovanje prema svetinji.

Krst sa likom raspetog Hrista je svetinja

"Sa stanovišta pravoslavnog predanja, nositi krst sa likom raspetog Hrista u uhu, kao minđušu, nije dopušteno", naveo je jerej Viktor Nikišov, prenosi portal "foma.ru".

On objašnjava da ni iskreno strahopoštovanje prema krstu ne mijenja činjenicu da takav postupak može biti neprimjeren. Važno je i kako takav prizor djeluje na druge ljude, jer može izazvati sablazan ili nedoumicu.

Krst sa likom raspetog Gospoda nije običan znak niti ukras. On je velika hrišćanska svetinja i podsjeća na Golgotu, Hristovo stradanje i smrt za grijehe cijeloga svijeta. Zato odnos prema njemu treba da bude ispunjen naročitim strahopoštovanjem.

U pravoslavnom životu posebno mjesto ima krstić koji vjernik prima prilikom krštenja. On se nosi oko vrata, na grudima, ispod odjeće i bliže srcu.

Prema riječima jereja Viktora Nikišova, nošenje krsta u uhu nije dio pravoslavnog predanja. On navodi da je takav običaj došao iz zapadne omladinske subkulture i da nema uporište u pravoslavnom životu.

Dodatni problem vidi u samoj prirodi minđuše, koja je ukras i deo spoljašnjeg izgleda. Kada se krst sa likom raspetog Hrista stavi na mjesto uobičajeno namijenjeno nakitu, svetinja se spolja može doživjeti kao ukras, bez obzira na namjeru osobe koja ga nosi.

"Čak i ako je u vašoj unutrašnjosti sve čisto, spolja će to izgledati upravo kao ukras", navodi otac Viktor.

Takav prizor kod drugih ljudi može izazvati zaprepašćenje ili utisak da se prema svetinji ne postupa sa dužnim poštovanjem.

Vladislav je pitao i da li bi bilo prihvatljivije nositi običan krstić u uhu, bez lika raspetog Hrista.

Ukoliko neko želi da minđušom izrazi pripadnost hrišćanskoj vjeri, otac Viktor kaže da bi mogao da izabere neki drugi simbol koji nema isto sveto značenje. Kao primjer pominje skroman krstić bez lika raspetog Hrista.

Ipak, ni takav izbor, prema njegovim riječima, ne bi prošao bez pitanja i nedoumica.

"Ali čak i običan krstić u uhu izazvaće pitanja", zaključuje jerej Viktor Nikišov.

Njegov odgovor ukazuje na to da odnos prema svetinji ne zavisi samo od lične namjere. Važno je i kako se prema njoj postupa i kakav utisak takav postupak može ostaviti na druge. Zato su, uz vjeru i strahopoštovanje, važni i crkveni takt, obzir prema bližnjima i čuvanje dostojanstva svetinje.