Zarazne bolesti će se širiti na nove oblasti dok se planeta zagrijava

Dok se planeta zagrijava, mijenjaće se naša životna sredina, ali i naša tijela. Istraživači procjenjuju zdravstvene posljedice klimatskih promjena, sa fokusom na toplotu, kvalitet vazduha, hranu i rizik od infekcija. Takođe razmatraju obećavajuća rješenja koja bi nam mogla pomoći da se prilagodimo toplijoj budućnosti.

Studija Kalifornijskog instituta za tehnologiju (Caltech) sistematski je pokazala da sušni uslovi mogu podstaći evoluciju bakterija otpornih na antibiotike. Većina ove otpornosti posljedica je nepravilne upotrebe antibiotika, koja podstiče bakterije da razviju gene koji im pomažu da se odbrane od lijekova.

Međutim, studija je otvorila i novo pitanje: pošto se mnoga područja suočavaju sa sve sušnijim uslovima, same klimatske promjene mogle bi djelovati kao selektivni pritisak koji snažno ubrzava evoluciju superbakterija otpornih na lijekove.

Povećana otpornost na antibiotike samo je jedan od načina na koji će klimatske promjene vjerovatno izložiti nove populacije riziku od različitih vrsta infekcija. To povećano opterećenje bolestima poklopiće se sa poremećajima koje klimatske promjene izazivaju u lancima snabdijevanja, narušavanjem ishrane i drugim pritiscima na zdravlje.

Nijedna pojedinačna mjera ne može u potpunosti obuhvatiti ukupan rizik koji nastaje kada se brojni faktori stresa pojačaju i međusobno povežu, kažu istraživači, prenosi Telegraf.

Bolesti toplog vremena

Blaga zima znači da krpelji, ali i bolesti koje prenose, postaju sve veći razlog za zabrinutost. U aprilu su američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) saopštili da su posjete hitnim službama zbog ujeda krpelja bile na najvišem nivou za taj mjesec od 2017. godine.

Ta tendencija nije izolovana. Kako temperature rastu, insekti i zglavkari mogu preživljavati duže tokom godine i širiti se sve dalje ka sjeveru.

Kao rezultat toga, vektorske bolesti, poput lajmske bolesti, koju prenose crnonogi krpelji iz roda Ixodes, i virusa Zapadnog Nila, koji prenose komarci, postaće češće u sve sjevernijim područjima.

Na sjeveroistoku SAD već se bilježi drastičan porast alfa-gal sindroma. Nije riječ o infekciji, ali ga prenosi krpelj Amblyomma americanum i izaziva neizlječivu alergiju na crveno meso. Kako ova vrsta širi područje na kojem živi, broj pozitivnih testova na antitijela za molekul alfa-gal povećao se sto puta između 2013. i 2024. godine.

Skoro pola miliona ljudi svake godine liječi se od lajmske bolesti, dok CDC godišnje bilježi više od 8.000 slučajeva drugih bolesti koje prenose krpelji širom zemlje. Nije jasno kako će se to mijenjati sa daljim zagrijavanjem.

Jedna studija iz 2022. godine utvrdila je veliki porast lajmske bolesti u scenariju zagrijavanja od 3,5 do 5,5 stepeni Celzijusa do 2100. godine, ali se tako veliko i brzo zagrijavanje smatra malo vjerovatnim.

Ipak, istraživači su uočili veliku neizvjesnost u proračunima, s obzirom na broj promjenljivih koje utiču na to da li će širenje populacije krpelja dovesti i do većeg broja oboljelih. Među njima su, na primjer, učestalost boravka ljudi na otvorenom i mjere koje preduzimaju kako bi izbjegli ujede krpelja.

Bolesti koje prenose krpelji vjerovatno su i nedovoljno prijavljene, tako da ni stvarni broj slučajeva svake godine nije poznat.

Krpelji su odgovorni za širenje 90 odsto svih vektorskih bolesti u SAD, pa će svaka promjena u učestalosti bolesti koje oni prenose vjerovatno uticati na hiljade ili desetine hiljada ljudi.

Još rasprostranjeniji krvopija, komarac, trenutno prenosi samo nekoliko bolesti u SAD. Najčešća i najteža među njima je infekcija virusom Zapadnog Nila, koji komarci preuzimaju kada se hrane krvlju zaraženih ptica.

Do 8. septembra u SAD su ove godine prijavljena 504 slučaja virusa Zapadnog Nila, od kojih su 363 zahvatila centralni nervni sistem.

Pošto manje od jedan odsto infekcija virusom Zapadnog Nila napreduje do centralnog nervnog sistema, ti brojevi vjerovatno značajno potcjenjuju broj blažih slučajeva. Kod nekih ljudi oni mogu izazvati višemjesečni umor, pored akutnih simptoma sličnih gripu, kao što su povišena temperatura, glavobolja i bolovi u tijelu.

Očekuje se da će se bolesti koje prenose komarci, poput virusa Zapadnog Nila, brže širiti pri višim temperaturama. Toplota omogućava komarcima da tokom godine budu prisutni duže, kao i krpeljima.

Ona takođe ubrzava prenos i razmnožavanje virusa u komarcu, jer su insekti hladnokrvni organizmi, pa njihov metabolizam zavisi od spoljašnje temperature.

„Osim na mjestima koja su već veoma topla, treba očekivati da će se brzina razmnožavanja virusa u komarcu povećati. To skraćuje vrijeme generacije, što znači da očekujemo više prenosa“, kažu istraživači.

Iako komarci vole vodu, suša povezana sa klimatskim promjenama mogla bi, paradoksalno, gotovo utrostručiti broj slučajeva virusa Zapadnog Nila kod ljudi u SAD tokom narednih 30 godina, sa oko 2.000 prijavljenih slučajeva na između 5.000 i 6.000.

To je vjerovatno zato što se u sušnijim uslovima zarazi više komaraca. Jedan od mogućih razloga je to što se ptice, koje su posredni domaćini virusa, zajedno sa komarcima više okupljaju oko preostalih izvora vode. Takođe, tokom suše ptice se rjeđe razmnožavaju, pa je udio onih koje nose virus veći nego kada vode ima više.

Bolesti koje prenose komarci, a koje su davno iskorijenjene u SAD, takođe bi mogle ponovo da se pojave sa rastom temperatura.

Jugoistok SAD postaće podložniji prenosu malarije i denga groznice pri svim nivoima zagrijavanja. Tokom ljeta 2026. godine na Floridi je zabilježeno više od 40 lokalno prenesenih slučajeva denga groznice.

Nadzor i mjere kontrole uglavnom su zaustavili lance prenosa, ali je vjerovatno da će društvo u narednim decenijama morati da ulaže više novca kako bi ponovo suzbijalo te bolesti.

Na primjer, postoje vakcine protiv malarije odobrene za djecu, ali se trenutno preporučuju samo u područjima u kojima je bolest endemična.

Ako bi malarija postala uobičajena na jugu SAD, vakcina bi mogla biti potrebna milionima Amerikanaca, uključujući i ranjive odrasle osobe. Povratak endemičnih bolesti poput ovih u SAD mogao bi predstavljati veliko zdravstveno i finansijsko opterećenje.

Katastrofe i bolesti

Poplave su još jedan faktor koji u uslovima klimatskih promjena pogoršava širenje vektorskih bolesti. Kako se klimatske promjene budu pojačavale, pojačavaće se i ekstremni vremenski događaji.

Pošto topliji vazduh može zadržati više vlage, mnoga područja imaće češće epizode obilnih padavina, dok će uragani postajati intenzivniji.

Poplave stvaraju pogodna staništa za komarce. Katastrofe takođe podstiču širenje drugih bolesti koje su obično veoma rijetke u SAD, kao što je leptospiroza, bakterijska infekcija koja se sa životinja na ljude prenosi putem životinjskog urina.

Poplavne vode mogu biti kontaminirane i tijelima uginulih životinja. Nakon što je 2022. godine uragan Fiona pogodio Portoriko, broj slučajeva leptospiroze porastao je 3,6 puta, na više od 10 slučajeva sedmično.

Nakon uragana Metju i Florens, 2016. i 2018. godine, u Sjevernoj Karolini zabilježeno je povećanje broja posjeta hitnim službama zbog gastrointestinalnih bolesti od 11 odsto.

Najviše su bili pogođeni crnačko i starosjedilačko stanovništvo, vjerovatno zato što je zbog diskriminacije nesrazmjerno bilo potisnuto na manje poželjna područja sklona poplavama, kažu istraživači.

Ciklusi padavina, suša, a zatim i vrtlozi prašine mogu podstaći širenje dolinske groznice, gljivične bolesti disajnih puteva koja uzrokuje između 700 i 1.100 smrtnih slučajeva godišnje, uglavnom na jugozapadu SAD.

Dolinska groznica već je u porastu. Broj slučajeva u Arizoni, jednom od žarišta ove bolesti, udvostručio se sa oko 64 slučaja na 100.000 stanovnika 2005. godine na 145 slučajeva na 100.000 stanovnika 2022. godine.

Kako zapad SAD postaje topliji i suvlji, dolinska groznica će se vjerovatno proširiti iz svog uobičajenog područja na jugozapadu i postati endemična u Ajdahu, Vajomingu, Montani, Nebraski, Južnoj Dakoti i Sjevernoj Dakoti, izlažući riziku još milione ljudi.

Poplavljene zgrade mogu sadržati buđ, koja može pogoršati alergije, astmu i druga respiratorna oboljenja.

Kada velike oluje izazovu nestanak električne energije, ljudi koriste generatore koji ispuštaju zagađujuće materije povezane sa astmom.

Iako je često teško pratiti efekte ovih katastrofa, jedna studija je pokazala da je u poplavljenim područjima nakon tropske oluje Imelda u Teksasu 2019. godine zabilježeno 10 odsto više posjeta hitnim službama zbog astme nego u područjima koja nisu bila poplavljena.

Osim toga, opasnost po život i egzistenciju usljed ovih katastrofa može izazvati poremećaje mentalnog zdravlja, poput posttraumatskog stresnog poremećaja.

Problemi se međusobno nadovezuju. Malarija se širi u Africi, podstaknuta zagrijavanjem, dok zdravstveni radnici sve teže stižu do pogođenih područja jer su poplave, takođe pojačane klimatskim promjenama, uništile puteve.

Najviše zabrinjava to što se sve dešava istovremeno, pa se i ukupan rizik povećava odjednom, kažu istraživači.

Porast otpornosti na antibiotike

Dok se dijelovi SAD suočavaju sa novim rizicima od infekcija, postojeći načini liječenja mogli bi postati manje efikasni.

Studija je pokazala da suša koncentriše prirodne antibiotike koje bakterije stvaraju u zemljištu, zbog čega bakterije osjetljive na ta jedinjenja teže preživljavaju.

Kao rezultat toga, mikrobi koji imaju gene za otpornost na antibiotike prolaze bolje.

Problem za ljudsko zdravlje je u tome što bakterije veoma uspješno međusobno razmjenjuju gene, pa mikrobi iz zemljišta mogu lako prenijeti svoju otpornost na antibiotike bakterijama koje inficiraju ljude.

„Baštovanstvo, udisanje prašine — tako se to dešava“, kažu autori studije o kontaktu sa bakterijama iz zemljišta.

Ljudi se stalno susreću sa bakterijama u svom okruženju.

Istraživači su otkrili povezanost između suše i otpornosti na antibiotike koju prijavljuju bolnice, ali nisu jedini koji su došli do sličnih rezultata.

Nedavna studija o bakteriji salmoneli (Salmonella), koja samo u SAD izaziva oko 1,35 miliona slučajeva trovanja hranom godišnje, pokazala je da temperatura i padavine podstiču otpornost ovog mikroorganizma na antibiotike.

Na globalnom nivou, klimatske promjene povezane su sa oko 10 odsto većom zastupljenošću gena za otpornost kod salmonele. I drugi mikroorganizmi pokazuju slične efekte.

Istovremeno, topliji uslovi pomažu bakterijama da brže rastu, prilagode se stresu i razmjenjuju gene za otpornost, dok ih suša koncentriše u ograničenim izvorima vode, gdje se slobodno miješaju.

Poplave izazvane klimatskim promjenama zatim bi, teoretski, mogle proširiti gene otpornosti na velike udaljenosti.

Borba protiv ovih povezanih rizika zahtijeva i mjere javnog zdravlja i pristupe usmjerene na ublažavanje klimatskih promjena, kažu stručnjaci.

Svijet ne samo da treba da smanji emisije gasova sa efektom staklene bašte, već ljudi moraju pažljivije koristiti antibiotike, unaprijediti higijenske prakse širom svijeta, uključujući upravljanje otpadnim vodama, kako se sojevi otporni na antibiotike ne bi lako širili, ojačati bezbjednost hrane i proširiti nadzor nad bolestima.

Javnost takođe mora razumjeti da klimatske promjene predstavljaju i zdravstveno pitanje.

„Kada govorimo o rješavanju problema emisije gasova sa efektom staklene bašte, govorimo o održivoj budućnosti pogodnoj za život, sa zdravim privredama“, kažu istraživači.