Prvi seksualni terapeut u Srpskoj Nataša Jelača: Seksualnost je ogledalo kvaliteta komunikacije u vezi

Nataša Jelača, sistemska porodična psihoterapeutkinja i prvi seksualni terapeut u edukaciji na području Republike Srpske, već godinama radi sa djecom, adolescentima, odraslima i porodicama, pomažući im da izgrade zdravije odnose prema sebi i drugima.

U razgovoru za VAJB.INFO govori o svom profesionalnom putu, izazovima savremenih generacija i značaju otvorenog dijaloga o emocijama i intimnosti.

Kako je tekao Vaš profesionalni put (obrazovanje, praksa, trenutni profesionalni angažman)?

Moj profesionalni put započeo je formalnim obrazovanjem iz oblasti socijalnog rada nakon čega sam nastavila višegodišnju edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije. Tokom godina radila sam sa djecom, adolescentima, odraslima i porodicama, kako u institucionalnom tako i u privatnom okruženju. Danas radim u privatnoj psihoterapijskoj praksi kao sistemska porodična psihoterapeutkinja i prvi seksualni terapeut u edukaciji na području Republike Srpske. Fokus mog rada su partnerski odnosi, seksualnost, emocionalna regulacija i razvoj zdravih obrazaca bliskosti.

Kako biste na jednostavan način objasnili šta znači biti seksualni terapeut i zašto je važno da takva vrsta podrške postoji, posebno kod nas?

Seksualni terapeut je stručnjak koji pomaže pojedincima i parovima da razumiju i unaprijede svoj odnos prema tijelu, seksualnosti i intimnosti. To uključuje rad na problemima seksualnog funkcionisanja, nesigurnosti, stida, traumatskim iskustvima, različitim željama partnera ili teškoćama u komunikaciji.

Kod nas je seksualnost još uvijek tema o kojoj se govori sa dozom nelagode ili uopšte ne govori. Upravo zato je važno da postoji stručna, edukovana i sigurna podrška gdje ljudi mogu otvoreno razgovarati bez straha od osude.

Šta Vas je motivisalo da se specijalizujete upravo za oblast seksualne terapije i sistemske porodične psihoterapije?

U radu sa parovima primijetila sam da su mnogi konflikti zapravo povezani sa neizgovorenim potrebama, seksualnim nezadovoljstvom ili osjećajem udaljenosti. Sistemska porodična psihoterapija mi je dala okvir da razumijem odnose u širem kontekstu, dok me seksualna terapija dodatno osnažila da radim sa temama koje su često tabu, ali izuzetno važne za kvalitet života i partnerske bliskosti.

Koje su najčešće dileme i pitanja s kojima Vam se obraćaju mladi ljudi?

Mladi se najčešće javljaju zbog pitanja vezanih za samopouzdanje, prvi seksualni odnos, strah od odbacivanja, nesigurnost u vezi sa tijelom, anksioznost u partnerskim odnosima, kao i zbunjenost zbog različitih informacija koje dobijaju putem interneta. Često ih brine da li su „normalni“ i da li njihova iskustva odstupaju od vršnjačkih.

Koliko su današnje generacije otvorenije u razgovoru o mentalnom zdravlju i seksualnosti u odnosu na prethodne?

Današnje generacije jesu otvorenije i informisanije, ali istovremeno su izložene većem pritisku. Iako se više govori o mentalnom zdravlju i seksualnosti, mnogi mladi i dalje osjećaju stid i strah od osude. Otvorenost postoji, ali je često površna – bez dubljeg razumijevanja i sigurnog prostora za autentičan razgovor.

Sa kojim izazovima se mladi najčešće susreću kada je riječ o samopouzdanju, odnosima i komunikaciji u partnerskim vezama?

Najčešći izazovi su strah od ranjivosti, poteškoće u izražavanju emocija, pasivno-agresivna komunikacija, idealizacija partnera i nerealna očekivanja. Mnogi mladi nisu imali priliku naučiti zdrave obrasce komunikacije, pa konflikte doživljavaju kao prijetnju, a ne kao priliku za rast odnosa.

Koliko društvene mreže i digitalni svijet utiču na formiranje stavova mladih o odnosima i intimnosti?

Uticaj je ogroman. Društvene mreže često kreiraju idealizovanu sliku tijela, odnosa i seksualnosti. To može dovesti do poređenja, osjećaja manje vrijednosti i pritiska da se ispune nerealni standardi. Posebno je izazovno to što mladi često uče o seksualnosti iz nepouzdanih izvora, uključujući pornografski sadržaj, koji ne prikazuje realne odnose i bliskost.

Kako roditelji mogu bolje podržati djecu i tinejdžere u periodu odrastanja kada su u pitanju osjetljive teme poput emocija i seksualnosti?

Najvažnije je da roditelji budu dostupni i otvoreni za razgovor, bez ismijavanja i moralizovanja. Djeca ne traže savršene roditelje, već sigurno mjesto gdje mogu postaviti pitanja. Edukacija roditelja je jednako važna kao i edukacija djece. Kada roditelj može mirno govoriti o emocijama i seksualnosti, dijete dobija poruku da su te teme prirodan dio života.

Možete li podijeliti neki primjer iz prakse (uz poštovanje anonimnosti)?

U praksi često susrećem parove koji dolaze zbog "gubitka strasti", a tokom rada otkrivamo da je problem zapravo u nerazriješenim konfliktima i nedostatku emocionalne povezanosti. Kada nauče otvoreno govoriti o potrebama i strahovima, poboljšava se i njihov intimni odnos. Seksualnost je često ogledalo kvaliteta komunikacije u vezi.

Šta biste savjetovali mladima koji se možda stide ili plaše da potraže stručnu pomoć?

Strah i stid su razumljivi, ali traženje pomoći je znak hrabrosti, a ne slabosti. Psihoterapija nije mjesto gdje će vas neko osuđivati, već prostor gdje možete bolje upoznati sebe. Nekada je dovoljan samo jedan razgovor da osjetite olakšanje i shvatite da niste sami.

Kako vidite razvoj psihoterapije i seksualnog savjetovanja u Republici Srpskoj u narednim godinama?

Vjerujem da će potreba za stručnom podrškom rasti, posebno kada je riječ o mentalnom zdravlju i partnerskim odnosima. Sve više ljudi prepoznaje važnost rada na sebi. Kao prvi seksualni terapeut u edukaciji u Republici Srpskoj, nadam se da ću doprinijeti razvoju ove oblasti, smanjenju stigme i otvaranju prostora za profesionalno i odgovorno savjetovanje u oblasti seksualnosti.