Koliko je Banjaluka prilagođena osobama sa invaliditetom?

Taktilne staze su rijetke, zvučnih semafora je malo, a pristupačnost često zavisi od lokacije. Napredak je vidljiv u centru grada, ali van njega situacija je znatno drugačija.

„Mi imamo jako dobar zakon o građenju, ali očigledno se niko ne pridržava toga i meni nije jasno da neko može napraviti nov objekat, gdje zakon definiše da mora to imati, ali dobije upotrebnu dozvolu.Evo mi smo ovdje 500 metara od centra grada, imamo tu 2 udruženja lica sa invaliditetom, imamo poštu, imamo market, imamo svašta nešto, ali su vam tu trotoari recimo 15-20 cm“, rekao je Radovan Ristić, izvršni direktor Udruženja distrofičara regije Banjaluka.

Pristupačnost, ističu građani, ne podrazumijeva samo rampu na ulazu, već i funkcionalan javni prevoz, dostupne institucije i jednake uslove za kretanje. Upozoravaju da su društvene barijere i svakodnevne navike građana, poput parkiranja na trotoarima ili zauzimanja mjesta za osobe sa invaliditetom, ponekad veći problem od same infrastrukture.

„Kada su u pitanju arhitektonske barijere tu je glavni problem novac, koji jednom kada se izdvoji te barijere se uklone, one se ne vraćaju. Međutim evo u 21. vijeku mi i dalje pričamo o svijesti pojedinaca“, rekla je Vanja Čolić, izvršna direktorica Humanitarne organizacije „Partner“.

Iz Grada poručuju da su svjesni problema, te da je proces prilagođavanja počeo kasnije nego u nekim drugim gradovima, pa je sada potrebno sustići propušteno. Ističu da se novi projekti planiraju kao pristupačni, iako svakodnevica pokazuje da taj cilj još nije u potpunosti dostignut.

“Inkluzija je naš imperativ u svakom aspektu te riječi i radićemo na tome, da smo daleko od cilja, pa jesmo daleko, ali da možemo stići – možemo. Tako da to nam je svakako u agendi mislim da je to jedno važno pitanje i da grad pokazuje svoju širinu tako što pripada svakom čovjeku”, kaže Draško Stanivuković, gradonačelnik grada Banjaluka.

Koliko je grad zaista pristupačan, najbolje znaju oni koji se njime kreću svaki dan. Jer pristupačnost nije pitanje pojedinačnih rješenja, već toga da li grad funkcioniše jednako za sve, u praksi, a ne samo na papiru.