Amerikanka dobila 5.000 dolara da se preseli u grad za koji nikad nije čula

Kada se Briana Beyrouti prisjeća svog prijašnjeg života u Portlandu u Oregonu, naglašava da se finansijski "gušila".

"Živjela sam doslovno od plate do plate. Kad god bi se pojavila i najmanja nepredviđena stvar, bilo je: 'O, Bože, djeci trebaju cipele, kako ću sebi to priuštiti?' Kao samohrana majka, sve je na meni", ispričala je za BiBiSi.

Prošle godine Briana je napustila Portland, grad i metropolitansko područje s 2,5 miliona stanovnika. S dvoje djece preselila se 3.200 kilometara istočno, u Munci u Indijani, mali grad s oko 65.000 stanovnika, univerzitetom i velikim otvorenim prostorima.

"Mjesečno mi ostaje 600 dolara više"

Iskoristila je program osmišljen kako bi se podstakao rast broja stanovnika, u sklopu kojeg je dobila 5.000 dolara za troškove preseljenja. Preseljenje je potpuno promijenilo njenu finansijsku situaciju.

I dalje radi na daljinu za istu banku, pa joj je godišnja plata od 107.000 dolara ostala nepromijenjena, ali je prvi put uspjela kupiti vlastitu kuću, prenosi Index.

Njena rata kredita pritom je manja od iznosa koji je ranije plaćala za najam. U Portlandu je za stan plaćala 1.290 dolara mjesečno, dok ukupni trošak rate stambenog kredita, osiguranja kuće i poreza na nekretninu za njenu samostojeću kuću u Munciju iznosi 1.100 dolara.

Kada se tome dodaju niži porez na dohodak u Indijani te jeftinije osiguranje automobila i računi za energiju, Briana navodi da joj svaki mjesec ostaje 600 dolara više. "Sada mogu bolje živjeti nego prije. Kada moja djeca nešto žele, mnogo sam sklonija reći 'da'. Kvalitet mog života dramatično se poboljšao", istakla je.

Veliki gradovi bilježe pad broja stanovnika

Briana nije jedina koja je veliki grad zamijenila manjim. Dok visoki troškovi života i dalje pritišću Amerikance, stanovništvo mnogih najvećih gradova pada jer ljudi odlaze u potrazi za jeftinijim nekretninama.

Izvještaj Nacionalnog udruženja trgovaca nekretninama iz 2025. godine pokazao je da su troškovi života glavni razlog zbog kojeg se ljudi odlučuju preseliti u drugu saveznu državu.

Zbog toga su veliki gradovi poput Njujorka, Los Anđelesa i Portlanda posljednjih godina zabilježili pad broja stanovnika, a taj je trend dodatno podstaknut znatno većom prihvaćenošću rada na daljinu nakon pandemije kovida-19, piše BiBiSi.

S druge strane, neki mali gradovi i mjesta širom SAD-a, poput Muncija, bilježe rast broja stanovnika nakon decenija pada. U Munciju je prošle godine živjelo 65.466 ljudi, pokazuju službeni podaci.

To je više od 65.194 stanovnika, koliko ih je bilo 2020. godine, ali i dalje znatno manje od 71.828 stanovnika, koliko ih je grad imao 1990. godine.

Manji gradovi nude pogodnosti novim stanovnicima

Kako bi se istakao pred drugim gradovima i privukao radnike na daljinu iz ostalih dijelova SAD-a, Munci svojim novim stanovnicima nudi 5.000 dolara u gotovini za pokrivanje troškova preseljenja.

Program se sprovodi putem internet stranice Mejk Maj Muv, na kojoj se nalaze brojni slični programi podrške za preseljenje koje nude mali gradovi i mjesta širom SAD-a. Ti gradovi i mjesta plaćaju pretplatu toj stranici.

Neke lokacije potencijalnim novim stanovnicima nude i druge pogodnosti, poput besplatnih ulaznica za kino, bonova za restorane, pa čak i besplatnih boca vina.

Briana i njena djeca dio su oko 100 porodica koje su se u Munci preselile putem programa Mejk Maj Muv. Kaže da prije toga nikad nije čula za taj grad, prenosi Index.

Mejk Maj Muv navodi da je prošle godine pomogao ukupno 1.000 ljudi da se presele širom SAD-a, a ove godine očekuje da će ta brojka porasti na 1.500.

Naučnica napustila San Dijego

Naučnica Elena Hrysostomou takođe je iskoristila program podrške za preseljenje kako bi veliki grad zamijenila malim mjestom. Godine 2024. preselila se iz San Dijega u Kaliforniji u Džeksonvil, mjesto u ruralnom dijelu Ilinoisa sa 17.700 stanovnika.

Preseljenje je podržala Regionalna korporacija za ekonomski razvoj Džeksonvila, koja joj je dala 5.000 dolara u gotovini, kao i "paket kvaliteta života" vrijedan 4.000 dolara, koji uključuje besplatne članarine za teretanu i ulaznice za golf.

Iz JREDC-a kažu da je njihova regija "već sjajno mjesto za život", ali da program podrške pomaže "učiniti ponudu još privlačnijom".

Elena je u San Dijegu za najam jednosobnog stana izdvajala 3.000 dolara mjesečno, a sada je vlasnica kuće s tri spavaće sobe, za koju mjesečno plaća ratu kredita od 1.868 dolara.

Istovremeno joj je plata porasla za 22 odsto nakon što je promijenila posao, a putovanje do posla skratilo se s 15 minuta vožnje na samo jednu minutu.

"Nikad nisam mislila da ću sebi sama moći priuštiti kuću. Uvijek sam mislila da će mi trebati partner, a čak i tada bi u San Dijegu bilo veoma teško. Jednostavno je oslobađajuće. Imam veću sigurnost i nezavisnost", kazala je za BiBiSi.

Postoje i mane

Iako ni ona ni Briana ne žale zbog odluke, priznaju da njihov novi život ima i neke nedostatke. Među njima su manji izbor aktivnosti i restorana te činjenica da su ostavile prijatelje i porodicu, a Briani je bilo teško priviknuti djecu na nove škole.

Dok je u Portlandu uživala u mogućnosti da pješice dođe do parkova i prodavnica, sada gotovo za svaki izlazak zavisi od automobila. Ipak, ukupno gledajući, kaže da je presrećna.

"Imam najveću ušteđevinu koju sam ikad imala, vlasnica sam kuće i mogu raditi razne stvari sa svojom djecom, zapravo smo prvi put u životu mog najmlađeg djeteta otišli na godišnji odmor", zaključila je.