Borba za zdravlje i dalje traje, ali se Lejla Ibrekić ne predaje

Borba za zdravlje i dalje traje i Lejla se ne predaje.

"Od 2015. godine kad sam se vratila sa mora nisam čula dobro i otišla sam kod porodičnog ljekara, bilo je nešto mutno, on je isprao uho i kada je isprao onda je vidio da je upala uha i sa tim je nastala vrtoglavica, zujanje u uhu i sa tim su krenuli problemi", priča Lejla.

Uz podršku mlađe sestre, odlučila je da se posveti kreativnom radu. Otisnula se u svijet kreativnosti i počela izrađivati nakit za odrasle, ali i za djecu. Njene narukvice, lančići odišu veselim bojama, a istovremeno su elegantni i unikatni.

"Imala je nekog materijala kod sebe i onda sam i ja još nekog materijala kupila i gledala sam kod nekih drugih ljudi kako oni prave, tako sam i ja krenula sa tim. U početku sam počela praviti za djevojke žene i za djecu, sada sam proširila asortiman i za muškarce", kaže ona.

Po struci je diplomirani inženjer animalne proizvodnje, ali još uvijek ne može pronaći stalno zaposlenje koje bi olakšalo život njoj i njenoj porodici. Kada je ostala bez sluha, samo porodica i nekoliko prijatelja nisu joj okrenuli leđa. Lejlina majka kaže da su zajedno u ovoj borbi i da neće odustati.

"Sve majke koje imaju djecu gdje su ugrađeni kohelarni implanti moraju da se udruže, da se napravi jedno jače udruženje, da se o tome govori, da ta djeca imaju prava", kaže Azira Ibrekić, Lejlina majka.

Kroz suze, majka poručuje da sva djeca koja imaju neki zdravstveni hendikep ne smiju biti izolovana i zaboravljena.

"Ja bih voljela da se i kod nas u Republici Srpskoj više povede računa. Za njenu bolest trebalo bi se nekako da se zaštite ti ljudi, to je humano, to je najosnovnije što mi svi koji smo zdravi da omogućimo", kaže Azira.

Iako ne čuje svijet onako kako ga većina čuje, ona ga osjeća i doživljava snažnije nego mnogi. Njena priča pokazuje da čak u najtežim trenucima možemo pronaći ljepotu i svjetlost.