Čuvari tradicije i običaja mrkonjićkog kraja

Još kao d‌jevojčica u rodnom selu Sanica kod Ključa, ispod Grmeča, Desanka se zanimala za ručne radove, posmatrajući baku, majku i druge žene kako pletu, vezu, šiju i tkaju.

"Već u trećem razredu osnovne škole baka me učila da pletem, a majka i strina su mi pokazivale kako da tkam na taru, odnosno kako se izrađuje jedna torba za nošenje. Poslije sam uz majčinu pomoć učila da vezem, a kad sam se udala, tad sam počela da heklam i šijem", ispričala je Peševićeva Srni.

Ručne radove voli da radi i danas, jer je to opušta, a veseli je kada vidi šta je stvorila.

"Raduje me činjenica da ljudi još vole ručne radove, da poštuju tradiciju i običaje, kao i da cijene uloženi trud i rad, jer da bi sve izgledalo autentično i lijepo, ponekad je potrebno dosta vremena, strpljenja, odricanja", navela je Peševićeva.

Ona je dodala da dosta svojih ručnih radova poklanja rodbini i prijateljima, dok neke uspije i da proda u Mrkonjiću, susjednim opštinama, dok neki pronađu put i do inostranstva.

Peševićeva je navela da u mrkonjićkom kraju i šire znaju da se ona bavi izradom ručnih radova, ali da svoj rad odnedavno objavljuje i na društvenoj mreži "Fejsbuk".

"Uglavnom sve znam da radim od ručnih radova, heklam, pletem, vezem, tkam, šijem, i sve ono što zamislim uspijem i da uradim. Posebno sam ponosna na svoje pletene čarape za folklor, koje radim sa različitim motivima trudeći se da sačuvam duh tradicije kroz šare", pojasnila je Peševićeva.

Istakla je i da za folklor izrađuje i druge dijelove narodne nošnje.

Prema njenim riječima, počela je da plete i priglavke sa neobičnim porukama, šarama i drugim motivima koje uglavnom traže ljudi koji žive u inostranstvu.

Po dolasku proljeća izložbeni štand seli na Balkanu kod Mrkonjić Grada, gd‌je sve ono što uradi izlaže.