Da li je psihoterapija i dalje tabu tema?

"Ja se sjećam kada sam prvi put progovorila o tome jer sam bila na terapiji lijekovima, ljudi su rekli da to ne govorim jer će ljudi misliti da sam luda. Svaki put kada ja progovorim o tome i pričam o svom iskustvu sa psihoterapijom, kada govorim o svojim anksioznim napadima ili dok sam pričala o tome kako sam bila na terapiji i kako sam se sa nje skinula, bez obzira na to što ima prevrtanja očima, ružnih komentara i ljudi koji ne mogu da vjeruju da ja o tome javno pričam na taj način, mnogo je više onih koji su zbog mene otišli na psihoterapiju i koji su osjetili da nisu sami", rekla je Brankica Raković, urednica magazina „Lola“.

Ljudi kao ljudi, i za ovo pitanje imaju dvije krajnosti. Jednima se bez razmišljanja ili bilo kakvog validnog pokrića olako lijepi etiketa dijagnoze, a oni koji priznaju da je imaju tretiraju se kao da imaju teško zarazno oboljenje.

"Mnogo smo popularizovali pojmove kao što su anksioznost, depresija, psihopata, narcis... Ti su nam pojmovi postali gotovo svakodnevni da uopšte nemamo svijest o težini tih riječi i šta ti pojmovi zaista nose. Previše ih olako koristimo, a sa druge strane zaista postoji osuđujući momenat kada se lična dijagnoza i terapija iznese u javnost", rekla je Irena Spasojević, psihoterapeut.

Psiholozi se suočavaju i sa ozbiljnijim problemom sa najosjetljivijom kategorijom – djecom.

"Sve je kompleksniji rad sa djecom i adolescentima. Neki problemi u mentalnom zdravlju koji su prije bili karakteristični da se javljaju u odrasloj dobi sada se javljaju mnogo ranije u dječijoj dobi kao što su različiti poremećaji ličnosti i ona najteža oboljenja mentalnog zdravlja – psihoze", rekla je Ivana Zečević, predsjednica Upravnog odbora Društva psihologa Republike Srpske.

Ovo potvrđuju i oni koji svakodnevno primaju znatan broj poziva djece i adolescenata sa problemima.

"Svako četvrto dijete se nama obratilo za pomoć sa mentalnim zdravljem, odnosno sa nasiljem i temama suicida", rekla je Maja Kovačević, savjetnik savjetodavne linije „Plavi telefon“.

Negativna osjećanja su normalna i nije problem kada postoje, ali postoje jasni alarmi organizma koji traže pomoć. Bezvoljnost, ideja besmisla, apatija, problemi sa snom, apetitom i libidom koji traju sedmicama zahtijevaju stručnu pomoć. Podrška prijatelja jeste važna, ali ne može zamijeniti pomoć psihoterapeuta ili psihijatra.