Ne prolazi bol za 12 ugašenih zvjezdica

Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.

Željka, Dragica, Dragoslava, Majda, Milena, Živka, Grozda i Zilha su tog maja '92. na svijet donijele svoje sinove i kćeri, ne sluteći da će njihove prve dane obilježiti tragedija koja će zauvijek ostati upisana u istoriji Republike Srpske.

"Najgora je smrt bez kiseonika, kada ne možete da dišete. Svaka godina je bolnija i sve teža, majke ne mogu nikada da zacijele tu ranu kada izgube dijete, bez obzira da li je beba, da li je, ne daj bože, veće, majčino srce krvari iz dana u dan, sve više i više", kaže Željka Tubić, majka preminule bebe.

"Ovo ne može zastariti nikada, meni je svaka godina gora i teža i gora i teža, ulazimo u starost u godine", rekao je Milorad Đukelić, otac preminule bebe.

Ni nakon 34 godine od tragične smrti 12 beba, još uvijek nema sudskog postupka, koji bi prestavljao moralnu satisfakciju porodicama preminule djece, ističe Isidora Graorac. Memorijalni centar Republike Srpske najavio je da će u narednom periodu snimiti svjedočanstva roditelja preminule djece i prevesti ih na strane jezike, kako bi svjedočanstva bila dostupna širom svijeta.

"Dah života im je bio uskraćen i to od onih koji nam i danas prijete, koji i danas izigravaju Boga, jer su htjeli da nam nataknu etiketu naroda koji je počinio genocid", poručuje Isidora Graorac, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila.

"Smrt 12 beba nije samo identitet Banjaluke, identitet Republike Srpske, već identitet kompletnog srpskog naroda i naša obaveza je da budemo na protok vremena i da uradimo sve što je moguće da generacije poslije nas osjećaju jednako snažno i danas sve ono što moramo upamtiti i sve ono što moramo ostaviti u nasljeđe", rekao je Denis Bojić, direktor Memorijalnog centra Republike Srpske.

Gradonačelnik Banjaluke poručio je da svake godine na ovo mjesto dolazi sa tugom i težinom, ali i dubokim nadanjem i vjerom da pravda ide sporo, ali da dolazi.

"Grad Banjaluke ima još jednu obavezu, još jednu potrebu i o njoj prvi put govorim na 34. godišnjici, a to je da uz sami spomenik koji se ovdje nalazi na ovom prostoru uradimo i park posvećen 12 beba, spomen park", poručio je Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.

Onemogućavanje transporta kiseonika za Banjaluku 1992. godine, zbog čega je u Kliničkom centru umrlo 12 beba, surov je i licemjeran zločin, jasan je predsjednik Narodne skupštine.

"Republika Srpska nam je omogućila da složno, nepodijeljeno, oko ovako velikih stvari pokažemo svoje dostojanstvo, jer mi smo i poslije ovoga licemjernog i podmuklog zločina liječili neprijateljske vojnike", rekao je Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske.

Vijenac su položile porodice banjalučkih beba, ministri u Vladi Republike Srpske, lider SNSD-a Milorad Dodik, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH, konzul Republike Srbije u Banjaluci, v.d. direktora UKC. Nakon polaganja vijenaca, obilježavanje je nastavljeno u parku Mladen Stojanović, gdje je zasađeno drveće, po jedno stablo za svaku preminulu bebu.