Rođen je sa mišićnom distrofijom, dugo nosio težak krst bolesti, a onda riješio da se zamonaši!

Monah Ilija živi u Domu za odrasla i invalidna lica na Bežanijskoj kosi. Potpuno zavisi od tuđe njege i pomoći. On, iako već dugo nosi težak krst bolesti, živi sa nadom, molitvom i radošću.

On se nedavno zamonašio i to baš u Domu za odrasla i invalidna lica, a za TV Hram je ispričao šta ga je podstaklo da postane monah.

- To je nekako došlo spontano. Upoznao sam jednog brata iz crkve, koji mi je pomogao dosta sa duhovnom literaturom. Krenuo sam sa "Duhovnim razgovorima" Vladete Jerotića, pa sam onda čitao ukazivanja jednog bogotražitelja. Ta knjiga me je jako radovala. I onda sam se zainteresovao za dobrotoljublje. Vjerovao sam da bolesni ljudi ne mogu da se zamonaše i to mi je bila neka žal. Međutim, pričao sam tom mom prijatelju o tome kako se osjećam, kao i o mom duhovnom stanju i on mi kaže: "Da nećeš da se zamonašiš?". Kažem: "Pa, ja bih, ali sam bolestan, ne može to". "Ko ti kaže da ne može?!", odgovorio je.

Monah Ilija rođen je inače sa mišićnom distrofijom.

- Bolest je takva da odumire omotač mišićne ćelije. Samim tim mišići slabe, a čovjek je sazdan uglavnom od mišića. Mišići su svuda, na kraju krajeva i srce je mišić, a samim tim i pluća stradaju. Tako da sam ja korisnik, neinvazivne mašine za disanje. Bez nje ne bih mogao. Koristim je cijelu noć, pa i preko dana neko vrijeme. U posljednje vrijeme moram sve češće da je koristim. To je jedno od mojih najvećih iskušenja. Ali, iskušenja su bitke - samo da me ne pokolebaju.

Košarka

Jokić je počeo sam sebi da asistira - ali stvarno!

Monah leži nepokretno po čitav dan i noć. Izuzetak je posljednja subota u mjesecu, kada ga u kolicima, odvezu na liturgiju koja se jednom mjesečno organizuje u domu.

Uprkos svojoj bolesti i teškim iskušenjima, monah Ilija je duhovno jak.

- Psalam mi mnogo znači. Psalmi sami po sebi. Oni uče čovjeka da živi. Zamišljam samo da stanem pred gospoda i da padnem njemu pod noge, da mu zagrlim noge i suzama oblijem. Jer Gospod neće čovjeka da ostavi. Kad vidi iole mali trud, bog će da doda. Uvijek dodaje... - kaže on i dodaje da čovjek nažalost nikada nije zadovoljan.

- Ali to je telesni čovjek. On je uvijek u nekom problemu. Uvijek nešto hoće. I nešto mu fali - kaže on dodajući da čovjek treba da se okrene svom duhovnom biću, ali i zajednici koja je u njegovom slučaju pomogla da se rodi duhovno.

(Kurir)