Šušnjar - 85 godina sjećanja na stradanje srpskog stanovništva

Bilo da je riječ o Jasenovcu, Donjoj Gradini, Jadovnu, Prebilovcima, Starom Brodu, Garavicama ili Šušnjaru početkom Drugog svjetskog rata namjera režima Nezavisne države Hrvatske bila je jasna, istrijebiti srpski i jevrejski narod. Šušnjar je jedno od mjesta koje svjedoči o razmjerama tog zločina i stradanju nedužnih civila, čija je jedina krivica bila njihova vjerska i nacionalna pripadnost.

"Ovdje dolazimo da se pamtimo a ako pamtimo zlo onda moramo da radimo i da činimo da se to zlo ne ponovi. Drugi svjetski rat i 41 godina je bila vrlo mučna", kaže ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Željko Budimir.

Nakon više od osam decenija, sa ovog mjesta poručeno je da se o stradanju srpskog naroda mora govoriti jasno i bez prećutkivanja. Posljedice onoga što je započeto četrdesetih godina prošlog vijeka vidljive su i danas. Srba na ovim prostorima gotovo da i nema.

"Nažalost čitava naša istorija jeste istorija stradanja, veliki broj stradalih posebno bih apostrofirao prošli vijek, posebno Drugi svjetski rat na ovim prostorima jer i ovaj zločin je vezan za Drugi svjetski rat i nažalost ovo je ono što mogu da kažem samo jedna karika u lancu svih zločina koji su se nad srpskim narodom desile u toku Drugog svjetskog rata", kaže Radan Ostojić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.

Na mjestima gdje je prije više od osam decenija počeo najveći zločin nad srpskim narodom ovog kraja, danas stoje mladi. Kroz kulturu sjećanja uče o istoriji svog naroda, čuvaju sjećanje na nevino stradale uz poruku da se ovakvi zločini ne smiju zaboraviti.

"Ono što je nedostajalo nakon Drugog svjetskog rata svakako jeste bilo stavljanje tog prefiksa ko je zločinac ko je žrtva i zbog toga je jako bitno da ovdje je kažemo šta se stvarno desilo a desio se genocid nad Srbima", kaže Viktor Nuždić, v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata ratnih zločina i traženje nestalih lica.

I dok se imena žrtava iz godine u godinu izgovaraju u molitvi i sjećanju, poruka sa ovog mjesta ostaje ista. Istoriju ne možemo promijeniti, ali je ne smijemo zaboraviti.