Sve više djece sa autizmom i drugim razvojnim poremećajima: Ovo su prvi alarmi

Autizam spada u razvojne poremećaje kada se osoba suočava sa problemom zapažanja i funkcionalnost u okolini. Defektolozi su jasni - svaka promjena ponašanja ovog tipa kod djece predstavlja alarm za rano reagovanje.

„Ako posmatramo sve druge razvojne poremećaje intelektualne sindrome ADHD i autizam - u svim ti poremećajima nije došlo do povećanja broja ali povećan je broj osoba sa autizmom. Ono što možemo da uradimo ako govorimo o autizmu jeste da posmatramo na koji način se dijete odnosi prema svojim roditeljima da li uspostavlja kontakt očima i ima pokazni gest", kaže Bojan Radović, defektolog.

Simptome autizma nije uvijek lako prepoznati. Ono što otežava dijagnostiku jeste to da roditelji negiraju simptome i ne prihvataju problem u ponašanju djece. Roditelji igraju važnu ulogu u prepoznavanju simptoma i ranoj prevenciji smatraju u Udruženju roditelja djece oboljele od autizma.

"Veoma je bitna ta saradnja sa roditeljima terapeut koji radi sa djecom je jednostavno ta poveznica. Dijete dođe kod terapeuta 45 minuta ostali dio dana je tu roditelj. Ta uska veza mora da postoji i mislim da je veoma važno da roditelj shvati problem", kaže Saša Kasagić, predsjednik Udruženja roditelja djece s autizmom „Duga“ Gradiška

Defektolog može da radi na rješavanju problema, ali kažu da je na čitavom timu ljudi i koordinaciji da nakon prepoznavanja simptoma reaguju na ispravan način. Logopedi i psiholozi igraju važnu ulogu u prepoznavanju. Ekranizam kažu isto može biti jedan od faktora rizika pogoršavanja stanja autizma.

„Pretjerano izlaganje ekranima može dovesti do pogoršanja kliničke slike autizma. Ono što je takođe značajno jeste da djeca koja imaju autizam jer je autizam razvojni poremećaj djeca se rađaju sa autizmom to se ne stiče i djeca koja imaju autizam njih ekrani više privlači, rekao je Radović.

Stručnjaci za oblast autizma su saglasni da je neophodno raditi na podizanju svijesti cjelokupnog okruženja o smetnjama i teškoćama sa kojima se suočavaju djeca i njihovi roditelji. Kažu - ukoliko se roditeljima pruži adekvatna podrška, lakše će proći proces prihvatanja i shvatiti da dijagnoza nije odustajanje i ne znači kraj, već početak procesa koji će rezultirati uspjehom i poboljšanjem života njihovog djeteta.