Dakić za ATV: Nemoguće da vidite korist u stranom diktatoru

„Možemo očekivati da je to realan scenario i realan ishod jedne kompleksne diplomatije, političke i pravne borbe predstavnika Republike Srpske, koji u prethodnim godinama konstantno izražavaju stav da je došlo vrijeme, da je društvo sazrelo za samostalne političke procese i samostalan politički i demokratski razvoj“, kazao je Dakić.

Iz Republike Srpske, kako tvrdi Dakić, mogu se čuti jasne poruke i to ne samo u političkom već i pravnom i diplomatskom, a intenzivnije su od 2021. godine, dok se još uvijek razgovaralo o imenovanju novog visokog predstavnika, kada je i Narodna skupština Republike Srpske, pozivajući se na svoj ugovorni status u Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, insistirala da do tog imenovanja i ne dođe.

„Po Dejtonskom mirovnom sporazumu, stav ugovornica je presudan jer da bi uopšte postupak imenovanja visokog predstavnika bio u okvirima, onoga što je ugovoreno. Međutim, ovaj put, 2021. godine, ne samo da je zanemarena volja ugovornice već je jedan krucijalno važan segment u procesu imenovanja u potpunosti zanemaren, odnosno zaobiđen, a to je Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a. I, mi ovo što smo imali od 2021. godine je bila strana vlast po svim parametrima i međunarodnog prava, strana vlast, koju je ovdje provodila Republika Njemačka preko svog diplomate, gospodina Kristijana Šmita“, rekao je Dakić.

Kakve su poruke iz Stejt Departmenta?

„Uopšte ta ideja da se Sjedinjene američke države ne angažuju na globalnom planu na takav način, postoji otkad postoji i kandidatura gospodina Trampa na izborima za predsjednika. To je jedna od stvari, koju je on promovisao u toku svoje kampanje i negdje je tokom prošle godine u januaru mjesecu objavljena detaljnija analiza da SAD drže na aparatima, drže u postojanju čak oko jedna četvrtine od ukupnog broja država u svijetu. Na ovaj ili onaj način su zavisne od američke pomoći, odnosno njihova egzistencija zavisi od američke pomoći, a što ukazuje da su one američki projekat i da nerealno postoje“, poručio je Dakić.

Kada je riječ o našem regionu, mi imamo upravo takvih tvorevina, a što je zapravo Kosovo te Bosna i Hercegovina, koja je međunarodni projekat, prema Dakićevim riječima.

„U SAD-u je sazrela ideja da nemaju više interes da se bave takvim stvarima i to je već negdje počelo da se manifestuje kroz politike koje provodi nova administracija pa smo tako vidjeli u januaru ove godine da su SAD napustile nekih 66 međunarodnih organizacija, ugovora i konvencija kao i sporazuma jer su smatrali da je njihov rad djelovanje suprotno suverenitetu SAD-a. Tako da ta globalna pojava kojoj svjedočimo, odnosno ponašanje SAD-a na globalnom političkom planu, onda svakako da se manifestuje i na nekom lokalnom nivou, a to je kod nas u BiH“, naglasio je Dakić.

Ono što se može vidjeti u dokumentu Stejt Departmenta, kako kaže Dakić, je jedna realna slika, odnosno realan pristup situaciji u BiH. Prema njegovim riječima u BiH je do sada postojalo nekoliko propusta, koji su odudarali od realnosti, ali s druge strane jasno oslikavali volju, koja se želi stvoriti na prostoru BiH.

„Ono što možemo sada sa olakšanjem da prihvatimo i uočimo jeste da oni u BiH identifikuju strane, što znači Republiku Srpsku i FBiH i eventualno centralne organe BiH. Dakle, za razliku recimo od Srbije ili drugih nekih država ili drugih država, koje su pomenute u izvještaju, gdje se identifikuju države kao države, odnosno vlade kao vlade, koje predstavljaju cjelokupnu državu u BiH se ipak identifikuju i strane“, rekao je Dakić.

Dakić je ovo ocijenio kao nominalno i formalno-pravno tako, ali i što je posljednjih 30 godina, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma sistemski degradirano i zanemarivano da bi se proizvelo nešto drugo, odnosno, da bi se od međunarodnog ugovora, kao što je to Aneks 4 napravio Ustav jedne države.

„Možemo da kažemo da smo na svojoj koži osjetili kako ide taj proces i to je jedan vrlo opasan eksperiment, koji u praksi nije realan da zaživi i ono što je najvažnije nije realan da opstane. Kao što vidite sad kada se otvara pitanje da li će novi visoki predstavnik uopšte doći pa i ako dođe, šta ćemo sa odlukama i aktima, koje su za sve ove godine donijete van dejtonskog poretka, odnosno van ugovorenog načina odlučivanja. Naročito sa onim aktima koji nisu prošli Parlamentarnu skupštinu i druge organe BiH“, rekao je Dakić.

Po sili zakona, odnosno samo po sebi bi se sve pomenuto moglo staviti van zakona, kako tvrdi Dakić jer pomenuti akti ne predstavljaju dio ugovornog pravnog poretka u BiH.

Kome pogoduje OHR?

„Nominalno, ja ne mogu da vidim da su oni nekome donijeli neke naručite koristi. Ako ćemo postupati pošteno, sa načelima dobre vjere i ravnopravnosti u BiH, onako kako smo se dogovorili 1995. godine, nemoguće da vi vidite korist u stranom diktatoru, koji ima neograničen a ovlašćenja i ne samo pravosudna, odnosno sudska, izvršna i zakonodavna već ima i neograničena politička ovlašćenja. Ja ne mogu da shvatim da postoji bilo kakav domaći faktor koji bi priželjkivao takvu situaciju i radovao se takvoj situaciji, osim ako ne pripadaju nekom ideološkom i političkom usmjerenju, koje je već relikt ne tako davne prošlosti, ali je to vrijeme prošlo kada se moglo sanjati da neka super sila stvara države i identitete čak“, rekao je Dakić.

U BiH postoji proces, koji je pokrenut od strane Ustavnog Suda BiH, koji se ne odnosi sam na primjenu Aneksa 4 unutar Dejtonskog mirovnog sporazuma već nešto što se odnosi na izgradnju identiteta ovih naroda ovdje, koji žive neki zamišljeni unitarni entitet, gdje je po odlukama Ustavnog suda BiH predstavljeno da nacionalni simboli Srba vrijeđaju druge, a što je potpuno nespojivo sa demokratijom te da pomenuto ne postoji nigdje u Evropi, kako ističe Dakić.

„Da nacionalna, vjerska obilježja mogu biti uvredljiva sama po sebi i to prosto nije realan koncept. To pokazuje samo stepen odstupanja Ustavnog suda BiH od svoje uloge, kao je dogovoreno u Dejtonskom sporazumu, odnosno, on je bio samo dužan da primjenjuje, a ne da mijenja ili tumači ili nadograđuje, u nekom ekstenzivnom smislu Dejtonski mirovni sporazum. Mogu da kažem bar iz ugla generacije kojoj ja pripadam da nam nije jasno da neki intelektualci iz BiH priželjkuju da BiH ostane u statusu međunarodnog protektorata, odnosno u statusu strane vlasti. To je možda primjer nekog antiustavnog djelovanja i rušenja državnog poretka, radije što smo imali da je djelovanje u okviru pravnog poretka BiH, odnosno postupanje na osnovu Ustava Republike Srpske i potpisivanje nekog zakona predstavlja neki anti-državni čin“, poručio je Dakić.

Kako je on naglasio, sve navedeno bi se u nekim manje demokratskim sistemima tretiralo kao veleizdaja jer se ne može reći da neko radi u interesu BiH, a zastupa stavove da na ovim prostorima opstane strana dominacija ili diktatura na način kako trenutno postoji.