''Srbe u jame bacale komšije Hrvati, katolički sveštenici to znali, a nisu spriječili''

Jahura je rekao da je posljednji pokolj srpske djece, žena i staraca u ovom selu bio pored rijeke Bregave 28. avgusta, 1941. godine, na veliki pravoslavni praznik Uspenje Presvete Bogorodice.

Gradovi i opštine

Potresna svjedočenja prebilovačkih potomaka

On je ukazao na to da su Prebilovčani ubijani od 4. do 28. avgusta po kućama, na poljima, po šumama, u Bregavi i pored nje, navodeći da ih je najviše pogubljeno 6. avgusta.

Dželati Srbe gurali u jame kolcima, bez milosti ubijali djecu

"Oni su pohapšeni 4. avgusta i stočnim vagonima prevezeni na stanicu Šurmanci. Prenoćili su u vagonima bez hrane i vode na strašnoj vrućini, a sutra su ih izbacili i tu je nastavljeno iživljavanje. Onda su u koloni otišli pod jamu Golubinku. To je brdo Crnica, sa jedne strane su Šurmanci, a sa druge Međugorje. Sve pripada župi katoličkoj Međugorje", rekao je Jahura.

On je naveo da su Srbe dovodili u grupama na stotinjak metara od jame, a onda su izdvajali njih pet, šest i odvodili nad jamu.

"A oko jame su bili... Mi ih možemo zvati ustašama, a u stvari su to bili Hrvati, meštani, seljaci koji nisu imali ni uniforme, ni neke vojne dužnosti", rekao je Jahura Srni.

On je kaže da su dželati svoje žrtve gurali u jame kolcima, odnosno dugim teškim motkama, u tom kraju poznatim kao "pouzice".

"Srpska deca su se njima hvatala za noge, bežala, a oni su ih hvatali po brdu i tukli po prstima dok se ne otisnu dole. Niko nije preživeo, niti uspeo da se spase", rekao je Jahura.

Republika Srpska

Cvijanović: Moralna i nacionalna dužnost - čuvati istinu o stradanju prebilovačkih Srba

On je naglasio da su o svireposti ubistva najviše svjedočili članovi muslimanske porodice Tikveša, čija je kuća bila najbliža jami, a koji nisu učestvovali u zločinima.

Fratri su morali znati za pokolj

Jahura je mišljenja da su katolički sveštenici znali šta se dešava i na ovom, ali i svim drugim stratištima, te je naglasio da ne treba zaboraviti da je katolička crkva i stvorila NDH, koju su okarakterisali kao "Božiju državu".

"Na našem području nema svedočanstava da je neki fratar ubijao, ali je kod nas to urađeno `u rukavicama`. On tamo negde sedi u župnom dvoru i kao moli se Bogu i nešto čita, a ovi njegovi vernici ubijaju decu i bacaju u jame, a posle ih ispoveda, pričešćuje i tako gleda kako se prazne srpske kuće u Prebilovcima i Klepcima, kako se pljačkaju, pale", rekao je Jahura.

Prema njegovim riječima, da je taj fratar bio čovjek i stao pred svoje "vjernike" i rekao im da mogu da ubijaju samo preko njega mrtvog, možda je sve moglo da bude drugačije, a pokolj zaustavljen.

"U Prebilovcima nismo imali katolike u selu, ali u ovim drugim selima, Srbi su im verovali, nisu bežali nigde. Glavna odgovornost je na rimokatoličkom sveštenstvu u Čapljini, Gabeli, Klepcima, Dračevu i svuda gde je bilo mešovito. Nema nijednog dokaza da su oni nekoga spasili, a ima da su potkazivali Srbe", rekao je Jahura.

Nad Srbima ponovljeni zločin 1992.

On je naglasio da se i ponovljeni zločin 1992. godine desio po sličnom scenariju, a da je na području Prebilovaca i donje Hercegovine svoj potpis ostavila regularna hrvatska vojska.

Republika Srpska

"Prebilovci su sveto mjesto bola i opomene"

"Srbi su nakon povlačenja JNA sa tog područja bili organizovani na nivou seoske straže. Nisu mogli da se odupru napadu tokom operacije `Lipanjska zora`, uz učešće Riječke brigade. Ta brigada je bila tamo, javno se hvale. Hrvatska stoji iza toga, odgovorna je. Ništa ne bi mogli da urade bez nje", rekao je Jahura.

Doseljavanje Hrvata iz Srednje Bosne s ciljem cementiranja etničkog čišćenja

On smatra da je i naseljavanje Hrvata iz srednje BiH u mjesta gdje su do 1992. godine živjeli Srbi državni projekat s ciljem cementiranja genocida i etničkog čišćenja.

"Napravili su im veliki broj kuća u svakom mestu gde su živeli sa Srbima, u Klepcima, Tasovčićima, Dubravama, na državnoj imovini, a uzurpirana je i srpska privatna imovina", naveo je Jahura.

On je naglasio da su došljacima kuće pravljene na srpskim jamama, u šta se, kako je rekao, sam uvjerio.

"Bio sam sa jednim prijateljem u mestu blizu Čapljine u potrazi za mestom gde je ubijeno šest srpskih dečaka. Prijatelj je rekao da zna da je tu negde, ali nije uspeo da prepozna, sve su to nove kuće, travnjaci", rekao je Jahura.

On je naveo da su se jednoj ženi predstavili kao speleolozi iz Sarajeva, te ju je upitao da li zna da li tu ima neka jama, a ona im je pokazala mjesto gdje je napravljena kuća sa okućnicom.

"Taj vlasnik na jami živi", dodao je Jahura.

Gradovi i opštine

Prebilovci simbol srpskog stradanja: Služena liturgija u Hramu Hristovog vaskrsenja

On je ukazao na to da su propustili da i Prebilovce nasele Hrvatima jer se vjerovatno nisu nadali da će se iko od Srba ikada vratiti nakon što je nad njima u 20. vijeku počinjen kompletan genocid.

Jahura je rekao da ohrabruje što se govori o Prebilovcima, jednom od četiri najstradalnija sela u svijetu u Drugom svjetskom ratu, i što školske ekskurzije, prvenstveno iz Republike Srpske,` i hodočasnici koji dolaze u obilazak hercegovačkih manastira i Ostroga, tu redovno svraćaju.

"Dolazi mnogo ekskurzija iz Republike Srpske i Crne Gore, neko nekad i iz Srbije. U svakoj od tih grupa dolazi neko ko će slušati, pamtiti i istinu preneti dalje. To smo želeli", istakao je Jahura.

Zločin u Prebilovcima dodijelio je tom selu u Hercegovini, sudbinu, kakvu je u Evropi doživjelo, u Drugom svjetskom ratu, još jedino selo Lidice u Češkoj.

U presudi ustaškom zločincu i komandantu napada na Prebilovce Ivanu Jovanoviću Crnom Okružni sud u Mostaru je konstatovao da su potpuno ugašena 33 prebilovačka ognjišta i da je ukupno stradalo - ubijeno, poginulo ili bačeno u šurmansku jamu 830 lica.

Na praznik Blage Marije 4. avgusta 1991. godine u kripti Spomen-hrama u Prebilovcima /tada u izgradnji/ pohranjeni su posmrtni ostaci oko 4.000 Srba iz tog i ostalih stratišta donje Hercegovine, a opijelo na koje se čekalo pola vijeka služio je blaženopočivši patrijarh srpski Pavle.

Republika Srpska

Karan: Prebilovci - simbol je srpskog stradanja

Tokom rata u junu 1992. godine sve kuće u Prebilovcima su bile spaljene i srušene, a Hrvati su minirali i sravnili sa zemljom spomen-kosturnicu, pretvorivši sav prostor u divlju deponiju.

Spomen-hram Hristovog vaskrsenja u Prebilovcima sagrađen je i osveštan 2015, a iste godine su prebilovački mučenici upisani u knjigu svetih.

Ime Ivana Jovanovića Crnog je među oko 1600 ustaša poginulih "za hrvatsku slobodu" na spomeniku u Čapljini podignutom 2002. godine.