Vaskršnji pokolj – 34 godine od zločina nad Srbima u Čardaku

Od kuće do kuće, klali su, mučili, ubijali. Cijele porodice su nestale. Potpuno prazne su ostale kuće Živkovića, Zorića, Ćudića. U kući Lazarevića ubijeni su bračni par Veljko i Mirjana, i Duško, njihov sin jedinac. Imao je 21 godinu.

"Svi su tu ubijeni. Ja sam sestrić, on je meni ujak. Nikom nije bio kriv ništa, u svojoj kući. Nije išao napadao nikog on je bio u svojoj kući", rekao je Branislav Gostić Čardak, Derventa.

Među ubijenim Srbima na Vaskrs u Čardaku bio je i Slobodan Đekić. Njegov sin, sveštenik Dalibor Đekić, na mali Vaskrs u spomen kompleksu Čardak, na mjestu masovne grobnice u kojoj je pronađeno i tijelo njegovog oca, služiće liturgiju i parastos za sve ubijene Srbe.

"Poslije 94 godine odlazim u Bogosloviju. Kroz Bogosloviju i svoju vjeru ja spoznajem da u tom bolu ja ne tražim mržnju, nego da tražim smisao. Smisao jeste baš u ovim praznicima, u prazniku vaskrsenja, u Hristovoj pobjedi života nad smrću", rekao je Dalibor Đekić sveštenik.

Srbi koji su preživjeli Vaskrs u Čardaku, odvedeni su u logore. A u toj golgoti koju su tamo prošli smrt im se činila kao bolja opcija. Svjedočili su klanju i ubijanju svojih komšija i svirepo mučeni.

"Pa onda ubi, ubi, ubi. Pet minuta jedno sam mu samo čizme lizao. Ja oližem, ono okrvari, liži ponovo. On udari, liži ponovo. Pruži čizmu, ja ližem, kao životinja", rekao je Ostoja Šarčević Udruženje ratnih zarobljenika grada Derventa.

"Ko je odgovarao za ove zločine? Jako mali broj je odgovarao. Odgovarala je ta Azra koja je bila zarobljena, odgovarao je Almaz Nazirović", rekao je Drago Knežević predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika grada Derventa

Te 92. godine zločinci su na Biblioteci napisali „Čardak je mrtav“. A na badnjaku, kroz ulicu Kosovskih junaka na Čardaku, ove godine, vijorila zastava „Čardak je živ“. I zaista jeste, srpske djece tamo je više nego ikad.

Priče naroda iz Čardaka nisu samo svjedočanstva o strašnim zločinima nad Srbima već obaveza i dužnost svih nas da svijet zna istinu. I zato srpski narod ovdje pamti, priča i kažu da nikada neće dozvoliti da monstruozni zločini na najveći pravoslavni praznik padnu u zaborav.