"Pusti me mama, mrtav sam.." Srceparajuća ispovijest majke Dejana Mitrovića koji je poginuo u nesreći

Dejan Mitrović poginuo je 22. januara 2024. godine u stravičnoj saobraćajnoj nesreći na Obrenovačkom putu, kada je došlo do direktnog sudara nakon što je drugo vozilo prešlo u njegovu traku. Lekari Hitne pomoći mogli su samo da konstatuju njegovu smrt.

Bolne riječi Dejanove majke

Njegova majka Marina sada je prvi put javno govorila o kobnom danu, posljednjem razgovoru koji je vodila sa sinom, ali i predmetima koji su joj ostali kao jedina uspomena na njega.

Posebno mjesto u njenom domu zauzima Dejanova violina, koja se nalazila u gepeku automobila u trenutku nesreće.

"Ovo je violina mog sina. Bila je u gepeku kada se dogodila nesreća. Kolika je bila silina udarca, govori to što je štimer pukao iako je instrument bio spakovan. Ovu violinu su ruke moga sina posljednje držale i ovo je nešto najsvetije što mi je ostalo od njega. Samo to je ostalo od mog sina tog dana... Tu je i kalafonijum, koji nije stigao da otvori i nikada ga niko neće otvoriti. Ostaće zauvijek ovdje, u ovom koferu", započinje ona priču.

Marina se i danas do najsitnijih detalja sjeća 22. januara 2024. godine. Tog dana porodica je provodila vrijeme zajedno na ručku u Obrenovcu, ne sluteći da će samo nekoliko sati kasnije doživjeti najteži gubitak.

Dejan se prethodne večeri vratio sa nastupa iscrpljen i neispavan, a uprkos umoru, trebalo je da i tog dana ponovo zapjeva na slavlju kod prijatelja.

- Ležao je sklupčan jer mu je bilo hladno. Prethodnog dana bio je, mislim, u Jagodini. Platio je taksi da ga doveze kući. Bio je neispavan i umoran, pa je otišao gore u svoju sobu. Pozvala sam ga negdje oko pola sedam da krenemo. Trebalo je da idemo u istom pravcu jer mi je preminula rođaka, pa sam htjela da jedan dio puta idem s njim, a drugi autobusom. Rekao mi je: 'Pusti me, mama, mrtav sam. Hoću još malo da spavam.' Trebalo je da svira kod drugara, mislim da se slavilo rođenje djeteta. Tamo se nikada nije pojavio. To su bile posljednje riječi koje je meni rekao - izgovorila je Marina kroz suze i opisala trenutak kada je došla u bolnicu sa rođakom:

- Trčala sam na četvrti sprat. Aca me je zaustavljao i govorio: "Tetka, polako. Zašto se toliko žuriš?" Ja sam mislila da sam potrebna svom sinu. Mislila sam da je možda u zatvoru, da nema cigarete i da moram što pre da saznam gdje je. Kada sam ušla, predstavila sam se i pitala: "Gdje je moj sin? Šta je sa mojim sinom?" Jedan čovjek me je pogledao preko ramena i rekao: „Kako, vi ne znate? Vaš sin je mrtav. Poginuo je." Tada sam se onesvijestila - ispričala je Marina za Republiku.

"Svi unutrašnji organi su bili oštećeni"

Marina je govorila i o posljedicama stravičnog udesa i povredama koje je njen sin zadobio.

- Mom sinu je bio slomljen vrat. Imao je posjekotinu od vrha čela do trepavice. Lijeva strana lica bila mu je smanjena, ulubljena i toliko snažno udarena da je sve bilo polomljeno. Sa desne strane imao je mnogo posjekotina. Obje ruke bile su mu slomljene u laktovima, obje noge su bile polomljene. Bio je kao presječen napola. Kosti su mu bile toliko polomljene da ste mogli tijelo da savijete i namjestite kako hoćete. Rebra su mu probila grudni koš i virila napolje. Lijeva noga bila mu je kraća za nekoliko centimetara. Jetra mu je izašla napolje. Srce mu je bilo izrezbareno. Kada su rebra pukla i izašla kroz grudni koš, neki dio automobila kojim je ona upravljala oštetio mu je srce. Tako piše u obdukcionom nalazu. Samo mu je jedan bubreg ostao čitav. Svi unutrašnji organi bili su oštećeni - jetra, želudac, crijeva, srce, pankreas i sve ostalo što čovek ima u telu. Sve je bilo uništeno! Svi unutrašnji organi bili su oštećeni. Da je bilo koji njegov organ mogao da bude doniran, ja bih ga donirala. Moje dijete bi tako nastavilo da živi kroz nekoga, ali ništa nije moglo da se iskoristi - kazala je ona.