
Autor:
Milica JagodićKomentari:
7
Nezadovoljstvo mladih širom Evrope sve je vidljivije. Osjećaj da im budućnost izmiče iz ruku, proizveo je kod Generacije Z potrebu za buntom i protestima širom kontinenta.
Prethodnih mjesec dana Evropa se suočava sa talasom protesta koje je pokrenula generacija Z. Gotovo da nema dijela Starog kontinenta na kojem digitalna (de)generacija nije pustila glas. Popularno rečeno, generaciju koja je odrasla uz pametne telefone i skrolovanje na društvenim mrežama, postala je pokretač "promjena".
"Mladi su iz periferije društvenih zbivanja prešli u sam centar političke i društvene scene. Generacija Z je odgajana u uvjerenju da će uz trud, obrazovanje i digitalnu pismenost živjeti bolje nego njihovi roditelji. Međutim, dočekala ih je surova realnost. Divlja inflacija, cijene nekretnina koje su otišle u nebo (čineći kupovinu stana nemogućom misijom) i nesigurni, slabo plaćeni ugovori na određeno vrijeme. Mladi osjećaju da su im starije generacije i političke elite ostavile u nasljeđe "pokvaren sistem" i planetu u ekološkoj krizi", rekla je Jadranka Berić, sociolog.

Strije generacije su se borile za plate i radnička prava, dok se mladi danas bore za sistemske promjene, kaže sociolog.
"Oni žele korjenitu reformu demokratije, klimatsku pravdu, zaštitu mentalnog zdravlja i kraj korupcije. Njihov politički angažman je ogroman, ali se preselio van tradicionalnih stranaka, oni glasaju nogama, na ulici, kroz peticije i masovne pokrete", kaže Berić.
Jedna od karakteristika Zumera jeste da najviše vremena provide na društvenim mrežama, pomoću kojih mogu vrlo brzo da se organizuju čak i bez posebnog "vođe" i to u svega par sati.

Prema njenim riječima, prizori demonstracija po Parizu ili bilo kojem drugom evropskom gradu, dostupni su mladima jednim klikom. Iako je frustracija možda opravdana, tanka je linija između borbe za pravedniji sistem i unošenje anarhije koja kod običnog građanina budi strah za vlastitu bezbjednost.
"Bilo bi pogrešno ove proteste svesti isključivo na klasično nezadovoljstvo političkim elitama, iako je i ono nesumnjivo prisutno. Ovdje se radi o mnogo dubljem procesu – pobuni protiv postojećeg društvenog stanja, odnosno protiv modela društva koji mladima ne pruža dovoljno uvjerljivu perspektivu za budućnost. Njihovo nezadovoljstvo nije usmjereno samo prema onima koji trenutno upravljaju institucijama već i prema pravilima, odnosima i vrijednostima na kojima počiva postojeći društveni poredak", kaže Ljubo Lepir, profesor na Fakultetu političkih nauka UNIBL.

Prema njegovim riječima, proteste po Evropi vodi generacija koja se trenutno nalazi u obrazovnom sistemi ali koja sve teže vidi perspektivu nakon njegovog napuštanja.
Kako kaže, ovo pokazuje da se građansko nezadovoljstvo može javiti i bez političkih organizacija i nevladinog sektora, što nužno ne znači da nevladine organizacije nemaju nikakvu ulogu, već više da nisu ključni posrednici između građana, njihovog nezadovoljstva i institucija. Mladi čovjek nema dovoljno uticaja na odluke koje neposredno određuju njihove životne perspektive.

Mladi više ne žele da budu samo pasivni korisnici odluka koje donose drugi, već aktivni učesnici u oblikovanju društva u kojem će živjeti, kaže Lepir.
Generacija Z obuhvata mlade rođene otprilike između 1997. i 2012. godine. Riječ je o generaciji koja je odrasla u vremenu digitalnih tehnologija, interneta i društvenih mreža, što je bitno uticalo na način na koji komuniciraju, dolaze do informacija, formiraju stavove i iskazuju svoje nezadovoljstvo.
Ono što ih posebno karakteriše jeste odrastanje u vremenu stalnih kriza i neizvjesnosti. Ekonomska kriza, pandemija, ratovi, klimatske promjene, rastuće socijalne nejednakosti i sve izraženija nesigurnost na tržištu rada obilježili su njihovo odrastanje.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Svijet
3 h
0
Svijet
3 h
0
Svijet
3 h
0
Svijet
4 h
0