Najdžel Faraž postaje stvarnost Velike Britanije - popularnost sve veća

Sa podrškom od 30 odsto, deset bodova ispred vladajućih laburista, stvarna je mogućnost da bi na prijevremenim izborima „Reform“ osvojio stotine mjesta u parlamentu, prekinuo stogodišnji duopol laburista i konzervativaca i doveo Faraža, koga je Donald Tramp jednom nazvao „Gospodin Brekzit“, na mjesto premijera, piše „Njujorker“.

Postoji mnogo razloga zašto se to možda neće dogoditi, a glavni je taj da se redovni izbori ne moraju održati do ljeta 2029. godine. Ali britanska politika odavno nije ni razumna ni logična – tačnije, još od Brekzita, kada je Faraž posljednji put izbacio iz tračnica tradicionalni dvopartijski sistem. Umjesto smirenosti, politički establišment gubi razum.

Bilo iz šoka, gađenja ili stvarne naklonosti – prema anketama, Faraž je najpopularniji političar u zemlji – svi govore o nezamislivoj mogućnosti vlade „Reforma“, čineći je time svakim danom sve zamislivijom. Politički centar, koji čine Laburistička stranka Kira Starmera i ostaci umjerenog krila konzervativaca, najviše je opsjednut. Posmatrati ih kako se bave prijetnjom Faraža nalik je gledanju snimka čovjeka koji stoji na plaži dok se pred njim povlači more, čekajući cunami.

Vrhunac dugog ljeta

Faražu, koji ima šezdeset i jednu godinu, ne treba pomoć. On je već sada daleko najsposobniji političar u zemlji. Ranije ovog mjeseca, na konferenciji stranke „Reform“ u Birmingemu, atmosfera je više podsjećala na slavlje nego na politički skup. Bio je to vrhunac ljeta ispunjenog Faražovim akcijama, intervjuima i govorima koji su se uspješno probili u svijest nacije.

Poruke stranke nisu suptilne. U julu je Faraž organizovao kampanju „Britanija bez zakona“, tvrdeći da se ljudi boje hodati Londonom nakon 21 sat, da „horde neprovjerenih muškaraca“, odnosno tražilaca azila, prijete ženama, te da zločini poput krađa prolaze nekažnjeno. Upozorio je da se dijelovi zemlje suočavaju sa „ništa manje nego društvenim kolapsom“.

Sljedećeg mjeseca najavio je „Operaciju obnove pravde“, plan za deportaciju šest stotina hiljada ilegalnih migranata. Zatečeni, ni laburisti ni konzervativci nisu se suprotstavili njegovim dijagnozama problema, već samo predloženim rješenjima.

Mentalitet „spalimo sve do temelja“

Ipak, „Reform“ posjeduje nešto o čemu tradicionalne stranke mogu samo sanjati. „Bilo je čudno biti na stranačkoj konferenciji gdje su ljudi bili sretni“, rekao je Luke Trajl, direktor tink-tenka „Mor in komon Jukej“. Prema njegovim riječima, glavna podjela u britanskoj politici nije između ljevice i desnice, već između pro- i antisistemskih birača. Najotkrivenije pitanje koje postavljaju ispitanicima jeste testiranje reakcije na izjavu: „Kada razmišljam o našim političkim i društvenim institucijama, ne mogu a da ne pomislim – neka sve izgori.“

Svijet

Šta je motiv ubistva Čarlija Kirka? Istraga otkriva prve detalje

„Grubo rečeno, imate oko 60 odsto onih koji su ’Očuvaj i poboljšaj’, ali 40 odsto onih koji su ’Spali sve do temelja’“, rekao je Trajl. „Popularnost ’Reforma’ proizlazi iz ovog drugog raspoloženja.“

Ovaj osjećaj identiteta vidljiv je i u kampanji „Operacija podizanja zastave“, gdje pristalice ističu britanske zastave kao protest protiv otuđene elite. „To je naš identitet“, objasnio je Ron Hartl-Rajton, predsjednik ogranka stranke u Šervud šumi. „Naš identitet se polako nagriza kao britanska kultura... Zastava je tu da kaže: hej, još smo ovdje. Nemojte nas zaboraviti.“

Slabosti vladajućih

Jedan od najjezivijih aspekata uspona „Reforma“ jeste to koliko mu vješto pomažu oni koji bi ga trebali zaustaviti. Upravo tokom stranačke konferencije, objavljena je vijest da je Angela Rejner, zamjenica premijera i zamjenica čelnika laburista, podnijela ostavku zbog skandala s neplaćanjem poreza prilikom kupovine stana. Njen odlazak lišio je vladu jedne od rijetkih harizmatičnih političarki iz radničke klase.

Faraž je to iskoristio na pozornici. „To vrišti o povlaštenosti“, rekao je. „To vrišti o vladi koja je, uprkos svim obećanjima... jednako loša, ako ne i gora, od one koja je bila prije.“ On laburiste i konzervativce voli nazivati jednom „jednostranačkom“ strankom čije je vrijeme prošlo.

Svijet

Tramp: Vašington je potpuno drugačije mjesto nego što je bio prije godinu dana

Nekoliko dana kasnije, premijer Starmer suočio se sa novom krizom – imenovanjem Pitera Mandelsona za ambasadora u SAD-u, uprkos njegovim vezama sa Džefrijem Epstejnom. Starmer ga je branio u parlamentu, djelujući kao jedina osoba u prostoriji koja ne shvata da je Mandelsonova karijera gotova. Otpustio ga je sljedećeg jutra. „Nije li poveznica između svega ovoga njegove loše odluke?“, upitala je čelnica konzervativaca Kemi Badenok. „Njegova loša procjena i njegova potpuna slabost?“

Politički haos i Trampova posjeta

Do trenutka kada se Donald Tramp pojavio u državnoj posjeti, britanska politika već je bila u haotičnom ritmu. Svaka sedmica donosila je prebjege iz Konzervativne stranke u „Reform“, ostavke u Starmerovom timu i sve više zastava na ulicama. Starmerov neugodan zagrljaj Trampa, uprkos protivljenju 60 odsto vlastitih birača, sažima njegov pristup politici: uvijek će izabrati marginalne, praktične dobitke po cijenu otuđenja svojih prirodnih saveznika.

Faraž, vječni pobunjenik, uvijek je uspijevao izbjeći odgovornost koja dolazi s vlašću. Njegovo prijateljstvo sa Trampom samo je još jedna od karti koje koristi u zavisnosti od raspoloženja javnosti. Dok je Starmer u dvorcu Vindzor bio domaćin Trampu, Faraž je u svojoj TV emisiji komentarisao kako nije pozvan. „Odbijen sam!“, rekao je s osmijehom. Nikada nije sretniji nego kada je izvan granica prihvatljivog. „Mogu živjeti s tim“, poručio je gledaocima. „Umjesto toga, idem na pivo.“

(Indeks)