Ovo je istina o pjesmi koju svi znaju: Otkrivena najveća tajna Zone Zamfirove nakon 24 godine

Tom prilikom, od‌jeknuli su zvuci naslovne numere iz filma “Zona Zamfirova“ iz 2002. godine, projekta koji i dalje suvereno nosi titulu najgledanijeg domaćeg filma u bioskopima.

Muzika iz ovog ostvarenja reditelja Zdravka Šotre stekla je ogromnu popularnost, pa su pjesme, pored “Galije”, pjevali i sami glumci iz filma, Bilja Krstić i “Bistrik”, Predrag Mirosavljević i drugi. Zanimljivo je da je “Zonina pjesma” nedavno ponovo postala veoma aktuelna, s obzirom na to da je sve više mladenaca bira za svoj prvi ples na vjenčanjima.

Iako je film sniman na autentičnim lokacijama širom Srbije, uključujući Niš, Pirot i Sokobanju, naslovna pjesma zapravo uopšte nije nastala u Nišu. Producent filma, Miroslav Mitić, tek nedavno je podijelio pravu istinu o njenom nastanku, otkrivši da je ovaj bezvremenski hit stvoren vrlo spontano na jednoj plaži. O tome kako je pjesma nastala, Mitić je rekao:

“Šetamo Peca i ja slovenskom plažom i za dva sata smislimo cijelu pjesmu. Budi lijepa sjećanja, na neko lijepo vrijeme. Ova pjesma je dokaz da za kratko vrijeme može da nastane d‌jelo koje se sluša i poslije toliko godina.”

Vojin Ćetković imao je poseban zadatak u “Zoni Zamfirovoj”

Vojin je igrao lik Maneta, a jednom prilikom ispričao je detalje sa snimanja.

– Šotra je u scenariju napisao za Maneta: “Vidi ovog, ovaj je pravi majstor kako igra”. Ja mu kažem: “Dobro, Šotra, kako ću ja ovo da odglumim?”, a on mi odgovara: “Idi na folklor”. I tako sam svake večeri išao na časove i to kod nekog badže koji mi je dodijelio da vježbam komplikovano, starinsko kolo – rekao je tada Vojin, piše Nova.

“Onda dođem poslije 10 dana na snimanje i Šotra me pita: “Jesi li uvežbao kolo?”, a ja kažem: “Jesam”. Zatim Nikoli Đuričku i ostalima objasni šta treba da rade, i oni za 15 sekundi odigraju ono što sam ja 10 dana vežbao. Kažem sebi: “Nema veze, sada ću da pokidam”. I krene snimanje, i ja odigram. Odem do Šotre i kažem mu: “Daj mi da vidim kako sam odradio scenu”. On premota snimak i ja shvatim da je me je snimao do grudi. Kažem mu: “Jesi li lud? Svakog dana snimam 12 sati, nekada i više, a poslije toga idem na folklor. Ne znam gd‌je sam, budim se u pet ujutru, a ti mi ne snimiš noge”. Na to će on: “Ajde, bogati, videlo bi se da ne znaš, ovako se vidi da znaš.”