Gotovo 70 godina iza istog šanka: Ana i sa 101 godinom radi

Mnogi ne dožive njene godine, a oni malobrojni srećnici koji dožive stotu, jutra uglavnom provode u miru sopstvenog doma. Međutim, gospođa Ana Posi koja će uskoro napuniti 102 godine, svaki dan ustaje oko šest sati, odlazi u svoj kafić, podiže roletne i uključuje aparat za kafu.

Ova nevjerovatna Italijanka ima 101 godinu i smatra se najstarijom aktivnom baristkinjom na svijetu, a iza šanka svog malog bara radi već gotovo sedam decenija, prenosi Putni Kofer.

Zanimljivosti

Horoskop otkriva kakav je vaš kolega na poslu

Njen Bar Centrale nalazi se u Nebijunu, malom gradiću smještenom na brežuljcima iznad prelijepog jezera Mađore na sjeveru Italije. Lokal je otvorila sa suprugom Renatom, kojeg su svi zvali Rene (Renè), 1. maja 1958. godine. Od tada su se promijenili grad, gosti, navike i cijela kultura ispijanja kafe, ali Ana je ostala tamo gd‌je se najbolje osjeća, iza svog šanka i među ljudima.

Šta Ana smatra tajnom svoje vitalnosti?

Ana je rođena 16. novembra 1924. godine. Danas ima 101 godinu, ali o mirnom penzionerskom životu još uvijek ne razmišlja. Njen radni dan počinje rano. Ustaje oko šest sati, a već pola sata kasnije dolazi u Bar Centrale. Tokom hladnijih mjeseci prvo naloži peć, zatim uključuje aparat za kafu, podiže roletne i čeka prve goste.

Godinama je radila svakog dana, uključujući ned‌jelje, Božić i Uskrs. U baru bi ostajala do večernjih sati, a slobodne dane i godišnje odmore gotovo da nije poznavala.

"Rad je ono što vas zaokupi, ali vam istovremeno nešto i daje. Zbog njega se osjećate samostalno i ne morate da zavisite od drugih“, objasnila je Ana svojevremeno u razgovoru za Rojters.

Posao ne doživljava kao teret. Upravo suprotno, vjeruje da je svakodnevna rutina, stalna komunikacija s ljudima i činjenica da uvijek ima nešto da radi održavaju aktivnom i mentalno bistrom.

Kako je počela njena priča iza šanka?

Prije nego što je otvorila sopstveni lokal, Ana je već imala mnogo iskustva u ugostiteljstvu. Njeni roditelji vodili su restoran, bar i prodavnicu duvana, a ona je počela da radi sa 18 godina. Nakon Drugog svjetskog rata preselila se u Đenovu, gd‌je je pomagala rođacima u restoranima i hotelima te učila sve, od posluživanja i čišćenja do vođenja poslovanja. Nakon udaje vratila se u rodni kraj. Ona i suprug otvorili su mali Bar Centrale. U početku su posluživali samo kafu jer nisu imali dozvolu za prodaju alkohola. Ana je pripremala espreso i kapućino, dok je Renato posluživao goste za stolovima. Kada je njen suprug preminuo 1974. godine, Ana je ostala sama s dvoje d‌jece i porodičnim poslom. Međutim, od lokala nikada nije htjela da odustane.

Kako je Bar Centrale nekada izgledao?

Današnji Bar Centrale jednostavan je, starinski lokal koji nema moderan enterijer. Međutim, tokom šezdesetih i sedamdesetih godina bio je jedno od najživljih mjesta u okolini. Imao je džuboks, fliper, stoni fudbal i plesni podijum na otvorenom s pogledom prema jezeru. Gosti su dolazili iz okolnih mjesta kako bi se družili, plesali i upoznavali nove ljude.

"Dolazili su ovamo kako bi se upoznali i plesali. Sa stonim fudbalom bili smo najmoderniji bar u mjestu“, prisjetila se Ana.

Posebno živo bilo je kada su fudbaleri AC Milana dolazili na pripreme u Nebijuno. Nakon treninga svraćali su kod nje na aperitiv, a za njima su stizale grupe obožavalaca u potrazi za autogramima. Među poznatim gostima bili su Đani Rivera , Fulvio Kolovati i drugi veliki igrači tog perioda.

Zašto je njen bar više od mjesta za kafu?

Vrijeme džuboksa i plesnih večeri odavno je prošlo, ali Bar Centrale i dalje ima važnu ulogu u životu lokalne zajednice. Ana kaže da to nije samo mjesto na koje ljudi dolaze nešto da popiju. Za nju je bar poput porodice i svojevrsni centar za susrete. Mještani joj dolaze i traže pomoć s dokumentima, dolaze po savjet ili jednostavno žele s nekim da razgovaraju. Neke goste poznaje cijelog njihovog života, a oni koji su nekada dolazili kao d‌jeca danas svraćaju sa svojim unucima.

Kada Ana planira veliku rođendansku proslavu?

Svoj 101. rođendan Ana je proslavila skromno, u krugu porodice i ljudi koji je svakodnevno posjećuju. Kada su je pitali planira li da prestane da radi, odgovorila je u svom prepoznatljivom stilu.

Veliku proslavu, kaže, napraviće tek kada napuni 105 godina. Do tada će, ako je zdravlje posluži, nastaviti da radi ono što radi još od 1958. godine: poslužuje espreso i kapućino, razgovara s gostima i čuva mali italijanski bar koji je tokom decenija postao mala institucija.