"Zakazali smak svijeta", a datum je veoma blizu: Opet se priča o "kraju"

Datum potiče iz naučnog rada objavljenog 1960. godine, u kojem su fizičari matematički pokušali da izračunaju šta bi se dogodilo kada bi tadašnji trend rasta svjetske populacije nastavili da prenose u budućnost.

Njihov proračun vodio je ka tački u kojoj bi matematička kriva „otišla u beskonačnost“. Ta tačka dobila je veoma konkretnu oznaku: petak, 13. novembar 2026. godine.

Naravno, Zemlja tog dana neće odjednom ostati bez ljudi niti će se dogoditi bilo kakva fizička katastrofa. Problem je u tome što matematička formula nije mogla zauvijek da opisuje stvarni svijet.

Kako je nastao „datum kraja svijeta“

Početkom šezdesetih godina strah od prenaseljenosti planete bio je veoma drugačiji od današnjih demografskih briga.

Autori rada uzeli su procjene broja ljudi na Zemlji iz prethodnih vijekova i pokušali da ih predstave matematičkom krivom. Ona je pokazivala sve brži rast populacije, a zatim su je produžili u budućnost.

Kada se takva kriva nastavi dovoljno dugo, dolazi do matematičke singularnosti. To je tačka u kojoj formula daje beskonačnu vrijednost i prestaje da ima smislen opis stvarnog svijeta.

U njihovom proračunu ta tačka nalazila se upravo u novembru 2026. godine, uz procijenjenu grešku od nekoliko godina. Sam datum 13. novembar najvjerovatnije nije imao nikakav naučni značaj. Prema kasnijim objašnjenjima, bio je povezan sa rođendanom jednog od autora.

Drugim riječima, naučnici nisu tvrdili da će jednog dana milijarde ljudi fizički nestati ili da će planeta eksplodirati. Pokazali su šta se događa kada se jedan veoma brz trend matematički nastavi bez kraja.

Postoji čak i apsurdniji detalj. Kada bi se ista formula produžila unazad kroz vrijeme, dala bi rezultat prema kojem bi se prvi čovjek pojavio prije više stotina milijardi godina, što je daleko starije od samog Univerzuma.

To je upravo pokazalo koliko je takvu krivu besmisleno produžavati izvan podataka na kojima je zasnovana.

Danas je slika potpuno drugačija

Problem sa starim proračunom postao je očigledan kada se promijenio sam trend koji su naučnici posmatrali.

Kako su se države industrijalizovale i postajale bogatije, porodice su u prosjeku počele da imaju manje djece. Stopa rađanja nastavila je da pada u velikom dijelu svijeta, dok se životni vijek produžavao.

Zato savremene demografske projekcije ne vode ka beskonačnom broju ljudi.

Prema najnovijim procjenama Ujedinjenih nacija, svjetska populacija je 2024. godine iznosila oko 8,2 milijarde ljudi. UN očekuje da će nastaviti da raste još nekoliko decenija i da dostigne oko 10,3 milijarde sredinom osamdesetih godina ovog vijeka, nakon čega bi trebalo postepeno da počne da opada.

UN pritom procjenjuje da je vjerovatnoća da će svjetska populacija dostići vrhunac tokom ovog vijeka oko 80 odsto. Projekcije obuhvataju 237 država i teritorija i zasnivaju se na velikom broju popisa stanovništva, evidencija rođenih i umrlih i drugih demografskih podataka.

Zato 13. novembar 2026. godine neće biti kraj svijeta, niti postoji savremena naučna prognoza koja taj datum povezuje sa nestankom čovječanstva.

Ono što ovaj stari rad zapravo pokazuje mnogo je zanimljivije od same senzacionalne priče. Matematička formula može savršeno da opiše podatke koje imamo, a da potpuno pogriješi kada pretpostavimo da će se isti trend nastaviti zauvijek.

Godine 1960. izgledalo je da ljudska populacija nezaustavljivo ubrzava. Danas znamo da se demografija promijenila i da svijet ide ka periodu starenja i usporavanja rasta stanovništva, a ne ka beskonačnom broju ljudi.

Dakle, petak, 13. novembar 2026. godine zaista postoji u jednom starom naučnom radu. Samo što nije zakazan kao kraj svijeta. To je datum kada je jedna matematička kriva prestala da ima smisla.

(Telegraf.rs)