57 godina od razornog zemljotresa u Banjaluci

U zemljotresu je izgubio sestru. Otišla je pomoći drugoj sestri, čija je kuća već bila oštećena u potresu koji je prethodio razornom, po nju kobnom.

"Zemljotres je tad srušio tu kuću do temelja i njoj je pao nadvoj betonski na vrat i slomio kičmu na tri-četiri mjesta. Ja sam bio sa njom. Prebacili smo je na Banjalučko polje, tu je bio stacionar za prihvat ranjenika, i s njom sam odletio iz Zalužana u Zagreb. Ležala je par mjeseci, ali nije se mogla spasiti. Bilo nam je to teško, ali šta da vam kažem… Nismo jedini", rekao je Ilija Mijatović.

Oni koji su tog jutra bili u Banjaluci i danas pamte strah, bježanje i trenutke u kojima niko nije znao šta nosi novi trenutak, a kamoli sutra.

"Jedno tri noći smo noćili vani i onda je ućutilo. Kuća sva ispucala, šta bih",

"Kako se ne sjećam, tad sam imao 17 godina. Prvi me zatekao kod kuće, onaj uoči ovog jačeg, a drugi sam došao u grad, vraćao se kući",

"Ja sam kući bio i sve nas… majka je izašla vani i svi, i onda me komad cigle malo zakačio",

"Mati nam napravila doručak, nisam ni počeo jesti, ono zatresa. Oni su se za pet sekundi stvorili vani, a ja za stolom ostao. Kuća je bila oštećena, ali moglo se sanirati",

"Haos je bio. Dječaci i djevojčice su išli u škole u Hrvatskoj i Sloveniji",

"Ja sam imao negdje oko 13 godina. Strašne stvari su bile u BL, bilo je užasno. Porušilo je sve, narod je na sve strane bježao, krio se. Ko je šta mogao da spasi, spašavao je", kažu građani.

Iza svakog oštećenog zida i srušene kuće stajali su ljudi koji su preko noći ostali bez sigurnosti, a neki i bez svojih najmilijih. Banjaluka je tada imala oko 75.000 stanovnika, a oštećeno je 36.276 stanova. Ipak, jedna odluka donijeta prije najrazornijeg potresa pomogla je da se spasu mnogi životi.

"Jedan od ključnih momenata je bilo da se ne ide u škole i tu su spašeni mnogi životi, jer su školske zgrade nastradale. Ono što ste napomenuli, solidarnost za škole i djecu, zaista to je bila jedna velika seoba đaka iz BL, koji su išli po raznim krajevima Jugoslavije, grupno i kolektivno, i nastavljali nastavu u drugim mjestima. Možda najpoznatiji slučaj BL gimnazije u Crikvenici. Škole se sele dok se radi na izgradnji", rekao je Vladan Vukliš, istoričar.

Banjaluka je vremenom počela da se podiže iz ruševina. Grad je vremenom dobio novo lice, nove zgrade i nove ulice. Ali se jedno pitanje nije promijenilo – koliko smo danas spremni za zemljotres koji se ne može spriječiti, ali čije posljedice možemo umanjiti?

"Da li će nekad zemljotresa biti, biće sigurno i može se ponoviti i jači od toga što je bio. Ali ono što bi trebalo je sigurna gradnja svega onoga gdje živimo i radimo. Zemljotres kao takav neće ugroziti ničiji život, već objekat koji nije otporan na seizmičke sile", rekla je Snježana Cvijić Amulić, seizmolog.

Pedeset sedam godina kasnije, Banjaluka pamti one koje je izgubila i grad koji je morala ponovo da izgradi. Sjećanje na 1969. godinu nije samo priča o prošlosti, već i podsjetnik da od kvaliteta gradnje i poštovanja propisa zavisi koliko ćemo biti bezbjedni kada se tlo ponovo zatrese.